U hrvatskoj vinarskoj proizvodnji danas nalazimo mnogo sorata vinove loze, ali gotovo polovicu ukupne površine pod vinogradima zauzima veliki trio – graševina, malvazija istarska i plavac mali. To su uvjerljivo najvažnije sorte, čija su vina najviše zastupljena na domaćem tržištu, ali i u izvozu. Već su dulje vrijeme vodeće sorte i u svojim regijama (Slavoniji, Istri i Dalmaciji), ali je malvazija istarska zasigurno najstarija.
Malvazija istarska
Ona pripada velikoj skupini sorata Sredozemlja (najmanje petnaestak različitih kultivara) koje u svom imenu nose prefiks malvazija. S obzirom da u većini slučajeva osim imena nemaju ništa zajedničko, te sorte odavna izazivaju pozornost znanstvenika u različitim područjima, ponajprije vinogradarstvu, genetici, ali i povijesti. Unatoč velikim naporima i mogućnostima koje dopuštaju moderne znanstvene metode, mnogo je pitanja još otvoreno, a podrijetlo većine njih ostaje nerazjašnjeno. Još nije poznato, primjerice, da li je njihovo ime vezano za podrijetlo (najčešće se spominje Grčka) ili je Malvasia bio poznati srednjovjekovni vinski brend, pa su mnoge sorte čija su vina davala visoku kakvoću naprosto dobile to ime?
Poznato je naime da su Mlečani bili vodeći trgovci toga vremena u Mediteranu, a da su vinum de Malvasias bila vrlo tražena roba, pa se ta hipoteza čini vrlo vjerojatnom. Tako su danas najbrojnije malvazije u Italiji i Španjolskoj, ali i mi konje za trku imamo – osim istarske, u malvazije ubrajamo i malvasiju dubrovačku (pogledaj Iće&piće br. 14/2009) te odnedavna i maraštinu (rukatac). Naime, ta je naša sorta pokazala identičan genetski profil kao i talijanska malvasia lunga (malvasia del Chianti), pa je s pravom možemo svrstati u tu grupu.
I dok su za malvasiju dubrovačku (malvasia delle Lipari) i maraštinu (malvasia del Chianti) znanstvenici utvrdili neke činjenice vezane za podrijetlo, ponajprije veze s okolnim zemljama, kod malvazije istarske to nije slučaj. Usporedba njezina genetskog profila s drugim malvazijama Mediterana nije potvrdila bliske veze, niti su se one pokazale uspoređujući je s grčkim sortama. To nas udaljava od hipoteze da su je donijeli Mlečani s Peloponeza, ili, kako se također moglo čuti, još stari Grci prilikom kolonizacije Jadrana prije Krista. DNK-analiza pokazuje bliske veze s drugim našim sortama, pa je sve vjerojatniji zaključak da je i nastala ovdje, da je riječ o istarskoj autohtonoj sorti. To potvrđuju i povijesni podaci, jer se tradicionalno uzgaja u Istri (također u slovenskom i talijanskom dijelu poluotoka), odakle se proširila u druge krajeve. Danas je možemo pronaći u većim nasadima još u nekim talijanskim sjeveroistočnim područjima (posebice pokrajini Friuli), a u manjoj mjeri u drugim dijelovima Italije i Hrvatske.
Dobre uzgojne karakteristike
Od tri hrvatske malvazije malvazija istarska najpoznatija je i gospodarski najvažnija – samo u Istri posađena je (službena statistika) na više od 3000 hektara. U toj je našoj regiji dominantna sorta – danas je 60 posto istarskih vina dobiveno upravo od malvazije. No taj primat stekla je tek zadnjih sedamdesetak godina, kada se zbog raznih okolnosti (povećane potražnje za bijelim vinima na domaćem i okolnim tržištima) počinje širiti ponajprije na račun terana i refoška, tada vodećih istarskih sorata. No njezinoj popularnosti pridonijele su i mnoge dobre uzgojne karakteristike, jer je za vinogradare vrlo zahvalna sorta.
Dobre je i stalne rodnosti, često je prinos potrebno reducirati dodatnim ampelotehničkim mjerama. Nalazimo mnogo varijabilnosti unutar sorte, Talijani su izdvojili nekoliko divergentnih klonova, a selekcija se počela provoditi i u nas. Nije odveć osjetljiva na bolesti, niti je zahtjevna prema tehnologiji u vinogradu. Osim toga, vrlo je adaptabilna na različita tla i klimatska područja, pa je nalazimo i u crvenoj (crvenice, terre rosse) i bijeloj (flišna tla) Istri. Ima je i na kvarnerskim otocima, spustila se i u sjevernu Dalmaciju, a nekada se uzgajala i na kontinentu – i danas se može pronaći poneki trs u starim vinogradima na području Kalnika i Križevaca. Gospodarski je važna ipak samo u Istri, tamo je osnovno vino gotovo svih proizvođača. Poprilično varira u kakvoći – nalazimo je u gotovo svim kvalitativnim kategorijama, od stolnog do vrhunskog vina.
To ponajprije ovisi o lokalitetu te prinosima i cilju proizvodnje. Mnogo bolje reagira na lakša, flišna, svjetlija tla i povišene, nagnute terene nego na teške crvenice, pa najbolje istarske malvazije dolaze upravo s takvih položaja. Prva vrhunska (čuvena) malvazija koja je u bivšoj državi stekla tu kategoriju dolazi s položaja u okolici Buja (Sv. Lucija i Kontarini). Inače, vina malvazije istarske oduvijek su bila cijenjena, ali joj je danas reputacija mnogo viša nego prije nekoliko desetljeća, poglavito zbog primjene modernije opreme i tehnoloških dostignuća. Nekada su se, uglavnom kod malih privatnih proizvođača, vina proizvodila na tradicionalan način, pa su bila neharmonična (tupa) te teška i visokoalkoholična, intenzivnožute boje.
Danas se, pak, zahvaljujući ponajprije novom istarskom valu, pojavi nekolicine novih, mlađih proizvođača, vina te sorte svrstavaju uz bok najboljih bijelih vina Hrvatske i Mediterana. Primjenom suvremenih tehnoloških rješenja uspjeli su iz malvazije istarske izvući velik dio nedvojbeno visokokvalitativnog potencijala, pa su vina najčešće svježa, svojstvene žutozelene do slamnatožute boje, blaga zelena odsjaja. Osnovna je sortna aromatska karakteristika diskretan miris bagremova cvijeta, koji znalci i ljubitelji malvazije istarske i traže u njezinim vinima. Okus je, za razliku od nekadašnjih malvazija, svjež i skladan, voćni, ali ipak mediteranski pun, srednje visoka alkohola. Ipak, alkohol kod nekih vina posljednjih godina prelazi 13 vol. %, što je obilježje jakih vina, ali ga obično prate i drugi glavni sastojci – visok ekstrakt i umjerena kiselost.
Najčešće se popiju kao mlada, jednogodišnja vina, ali one ponajbolje dobro podnose i dozrijevanje od nekoliko godina. Takve se redovito čuvaju neko vrijeme u drvenim bačvama (umjerena paljenja ili neutralnima), koje su najčešće hrastove, ali posljednjih godina često se rabe i bagremove – kao znatno poroznije drvo ubrzavaju dozrijevanje vina. Okus zrelih malvazija obično je puniji, nestaju svježe cvjetne arome, a pojavljuju se teži voćni mirisi i okusi – lješnjak i badem, s određenim udjelom vanilina iz drveta, što ovisi o tehnologiji dozrijevanja. Od malvazije istarske proizvode se i pjenušci, a pogodna je i za desertna vina – prosušivanjem grožđa mogu se dobiti izvrsni prošeci. Inače, pogodna je i za kupaže s drugim kvalitetnim sortama, ali vina se najčešće proizvode kao čista sortna.
Istarska kvaliteta
Koliko je njezino značenje u Istri, govori i podatak da se odnedavna, na inicijativu udruge Vinistra, ponajbolja vina te sorte dodatno označavaju – oznakom IQ (Istrian Quality, istarska kvaliteta). Markicu dobivaju samo vina proizvedena u skladu s posebnim pravilnikom koji regulira proizvodnju grožđa i vinifikaciju, a vina dobiju visoku senzornu ocjenu od posebnog stručnog povjerenstva. Na taj se način želi još više unaprijediti proizvodnja i potrošnja tih vina, a interes je među proizvođačima sve veći – lani je pravo na oznaku steklo njih 26. Osim toga, već drugu godinu zaredom, u sklopu Vinistre u Poreču organizira se svojevrsno svjetsko prvenstvo malvazija Mediterana gdje se pojave vina i drugih sorata iz grupe malvazija, ali po brojnosti uzoraka i velikom broju odličja prednjači malvazija istarska. Sve je to dokaz njezine vrijednosti i značenja, ali i velikih mogućnosti koje uzgoj te plemenite sorte nosi. Jer malvazije su bile i jesu jedno od najpoznatijih obilježja Sredozemlja, čiji je način života, a ponajprije iće i piće, nadaleko poznat.
Autor teksta: Edi Maletić
