Pitanje čitateljice:
Poštovani! Pojavili su mi se napadi straha bez nekog razloga. Lupa mi srce, uznemirim se i fali mi zraka. U glavi mi je praznina, kao da ću se srušiti ili izgubiti. Bila sam kod liječnika i na hitnoj pomoći, čekam neke pretrage, za sada je sve u redu, postavljena mi je dijagnoza paničnog poremećaja s agorafobijom. Lijekovi mi slabo pomažu. Da li je to samo psihički poremećaj i mogu li biti i neki drugi uzroci?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
U ovako opisanom slučaju je vjerojatnost da se radi (diferencijalno-dijagnostički) o nekom drugom poremećaju mala. Moguća je sličnost s kliničkom slikom povišene aktivnosti štitne žlijezde (hipertireoidizam), paroksizmalne aritmije ili nekih drugih rjeđih poremećaja, što se izuzima pregledom i pretragama. Sličnost s drugim psihičkim poremećajima je prema anksioznom poremećaju, i poremećajima uzrokovanim uzimanjem psihoaktivnih tvari. Također panični napad se može javiti u različitim fobijama, PTSP-u, pa i depresiji.
Učestalost paničnog poremećaja
Panični poremećaj je dosta čest. Pojava novih slučajeva tijekom života seže do oko pet posto s dva do tri puta većom vjerojatnošću za žene. Učestalost tog poremećaja raste unatrag nekoliko decenija, tako da aktualno spada u najčešće razloge za javljanje psihijatrijskoj službi.
Treba istaknuti da se pokoji panični napad može doslovno svakom desiti, i ne znači da će to dovesti i do poremećaja koji ometa život i treba ga liječiti.
Definicija paničnog poremećaja
Panični poremećaj je pojava napada intenzivnog straha koji nema jasan povod u situaciji u kojoj se čovjek nalazi, traje kratko ali se zbog ponavljanja javlja i strah od ponovnog napada. Intenzivni strah u napadu izaziva snažne tjelesne reakcije: ubrzano bilo i disanje, senzacije stezanja, utrnutosti, grčeve ili drhtanje. Mogu se javiti i simptomi probavnog i mokraćnog sustava, šum u ušima, a moguća je i glavobolja. Ovaj poremećaj u svojem početku “tjera” čovjeka doktoru, tako da se uglavnom i prije dolaska psihijatru obave sve pretrage koje mogu potvrditi postojanje tjelesnog poremećaja sličnih simptoma.
Agorafobija
Je jedna od najčešćih fobija i često se javlja zajedno s paničnim napadima. Nekad se definirala strahom od otvorenog prostora, a danas ju shvaćamo kao strah od bilo kakvih javnih prostora, osobito onih gdje ima puno ljudi. U tom slučaju se panični napad dešava uglavnom kod izlaska iz kuće ili na specifičnim mjestima među drugim ljudima.
Uzroci:
- Uzroci su nejasni i vjerojatno mnogostruki. Možemo povezati pojavnost paničnog poremećaja s nekoliko faktora:
- Izloženost stresu (vjerojatnije će se javiti kod velikih životnih pritisaka – događaja)
- Obilježja ličnosti (unutrašnja nesigurnost, manjak povjerenja, potreba za kontrolom, itd.)
- Obiteljsko opterećenje (prisutnost tog poremećaja među članovima obitelji povećava vjerojatnost pojave, bilo genetski bilo učenjem)
- Gore opisano ima svoj ekvivalent u finom poremećaju u moždanom funkcioniranju s manjkom ili suviškom nekog neurotransmitera. To je jasnije što anksiolitici i antidepresivi koji djeluju na te sustave neurotransmisije u mozgu mogu pomoći ljudima koje imaju ove probleme. Ne treba se pitati je li to poremećaj u mozgu ili je to psihološki poremećaj jer je to jedno te isto.
Liječenje:
Preporuča se liječenje lijekovima kao i psihoterapija (o kojoj na drugom mjestu), u raznim kombinacijama, ovisno najviše o dostupnosti jedne ili druge pomoći, kao i stavovima liječnika i samog pacijenta.
Lijekovi izbora su anksiolitici koji mogu prekinuti ili ublažiti efekte panike (alprazolam, lorazepam, diazepam i slično). Oni se propisuju u raznim dozama i uputama za uzimanje. Moj profesionalni stav je da ih treba u ovom poremećaju škrto koristiti, a to znači prema potrebi a nikako redovito kroz duži period. To je simptomatsko a ne uzročno liječenje.
Antidepresivi mogu pomoći da se napadi prorijede i umanji njihov štetni učinak, jer povećavaju prag za stresni podražaj. Propisuju se kroz duži period vremena, tako da se obično ne daju kod prvog susreta ili nakon kratkog trajanja smetnji nego tek kad je procjena stanja vjerodostojnija i očekujemo dugotrajnije probleme.
Mnogo je pomoćnih i alternativnih postupaka koje pomažu – teško ih je i nabrojati a uglavnom se oslanjaju na tjelovježbu, opuštajuće tehnike ili na meditativne, to jest duhovne aktivnosti.
Foto:Shutterstock
