Kao što smo već spomenuli u prijašnjem tekstu, sigurnost je primarna potreba svakog djeteta. Pri tome, ne misli se samo na fizičku ugroženost, nego na unutarnji osjećaj sigurnosti koji se razvija u poznatoj i sigurnoj okolini. Ako se dijete iz bilo kojeg razloga osjeća nesigurno, onda je u stanju stresa, dokle god taj osjećaj traje. Zamislite situaciju kada hodate po mraku usred noći nepoznatim krajem, da li se osjećate opušteno ili napeto i pod stresom? Možda je vjerojatnost da vam se zaista nešto loše dogodi ravna nuli, no vaša percepcija te situacije je da se ne osjećate sasvim sigurno. Kada se ne osjećate sigurno, tijelo je napeto i spremno za potencijalnu situaciju bijega. Kako bi sve bilo spremno ako nastupi taj trenutak, mišići su napeti, puls ubrzan, pojačano se luče hormon nadbubrežnih žlijezda i u biti ste u tom trenutku u stanju stresa. Ako takva situacija traje kratko, neće se ništa negativno dogoditi i to stanje nam neće naškoditi, no što ako vam se takva situacija događa svaki dan ili čak traje većinu dana, ako ne i cijeli dan?
Kako izgleda dječji razvoj pod stresom?
Sada zamislite malo dijete, koje uči o svijetu oko sebe kroz svoje osjete, preko podataka koje mu oni šalju u mozak. Možda te informacije nisu uvijek odraz pravog stanja okoline, no važno je kako dijete percipira svijet, odnosno pojedine situacije. Slično kao i sa onom situacijom u mraku, možda zaista nema nikakve opasnosti, no nama neće to otkloniti nelagodu. Da li bi vam pomoglo da netko u prolazu dobaci da se nemate čega bojati? Možda malo i samo privremeno. Već smo spomenuli primjer s djecom koja imaju poremećaj senzorne integracije, no takve situacije se mogu događati i djeci bez ikakvih poteškoća. Na primjer u situacijama kada je okolina izrazito nestabilna (česte promjene i nemogućnost predviđanja situacija), kada su prisutne svađe unutar obitelji i veliki izljevi emocija, okolina bez sigurne privrženosti (u situacijama kada skrbnici zanemaruju iz bilo kojeg razloga dijete ili su emocionalno nedostupni) te djeca koja odrastaju u domu bez adekvatne roditeljske skrbi. Naravno, stres je prisutan i u situacijama kada postoji izravna prijetnja i opasnost, poput bilo kojeg oblika zlostavljanja, no onda je izvor opasnosti vrlo jasan.
Kao što smo već spomenuli, stres izaziva specifične fiziološke reakcije unutar našeg tijela. Dugotrajno stanje stresa izaziva osjećaj iscrpljenosti, no ono što je još važnije, značajno usporava kognitivni rast i razvoj djeteta. Medicinske studije su pokazale da djeca koja su bila iz bilo kojeg razloga zanemarena ili zlostavljana, imaju statistički značajno manji volumen mozga, nego djeca koja su odrasla u sigurnom i poticajnom okruženju. Osim toga, djeca kada su pod stresom nemaj kapacitete da usvajaju nova znanja, a ni motivacije. Da li bi vas zanimali integrali ili zemljopis dok šećete mračnim uličicama? Fokus tijela je na preživljavanje i smanjivanje osjećaja stresa te vraćanje organizma u stanje ravnoteže. Posljedično, djeca koja odrastaju u stresnim uvjetima ili ih doživljavaju kao stresne često ne ostvare sve svoje kognitivne i razvojne potencijale. Upravo zato je iznimno važno pružiti djeci jednu sigurnu i toplu okolinu, kako bi mališani ostvarili svoje potencijale te odrasli u sretne ljude s pozitivnom slikom o sebi. Pri tome treba imati na umu da se pogled na svijet iz njihovog kutka ponekad razlikuje od našeg pogleda na svijet.
Ordinacija.hr
