Valentinovo je pred vratima. Brojni muškarci i žene pohrliti će je jedni drugima u zagrljaj sa željom da na taj dan pokažu ljubav ili dobiju ljubav.
Nikad nisam zagovarala takav jednonodnevni paket emocija kojima se pokušavalo reći sve ono što je trebalo biti izgovoreno kroz tristo šesdeset pet dana u godini.
Osoba – zajednica – masa
Svatko od nas je neponovljiva, jedinstvena i što je najvažnije slobodna osoba. Sloboda nam daje mogućnosti izbora, ali nosi i odgovornost. Odgovornost svakog pojedinca definirana je biološkim, psihološkim i duhovnim odrednicama. Zbog te iste slobode imamo pravo odabrati partnera ili partnericu po vlastitoj mjeri i zahtjevima. Svatko od nas donosi odluku za koju će se osobu odlučiti. Iz navedenog proizlazi da je ljubav odluka. U današnje vrijeme društvena zajednica i masa diktiraju nove vrijednosti i nova pravila. Otvorene veze postali su imperativ mase. Zbog duhovne lijenosti, kako bi zasigurno istaknuo otac logoterapije Viktor Frankl, lakše prihvaćamo pravila mase i kao da se ne želimo tome oduprijeti. Modernom čovjeku daleko je lakše biti dio mase nego biti osoba s izgrađenim stavovima i osobnošću.
Daleko je prihvatljivije biti u braku bez ljubavi u kojem nema suživota, kompromisa i obostrane odgovornosti nego takav odnos napustiti. U novije vrijeme bezbroj je brakova i veza u kojima partneri znaju za međusobne preljube, ali izlike se pronalaze u spoznaji da tako funkcionira većina ljudi diljem svijeta.
Nije li žalosno da isti ti pojedinci redovno obilježavaju Valentinovo, noseći cvijeće ljubavnicama i ženama i tako ostavljaju lažni sjaj?
Patalogija duha vremena
Kažu da svako vrijeme ima neku svoju patologiju. Kroz povijest svaka generacija imala je poteškoće i probleme. Danas živimo u vremenu u kojem je društveno prihvatljivo i normalno bježati od slobode i odgovornosti kroz zagovaranje i veličanje patoloških stavova. Tempo života, nametnuta pravila zajednice i mase doveli su do kolektivne ljudske praznine. Pretjerana potreba za seksualnošću eskalirala je do razine ekstremnosti. Prava ljubav je postala tabu tema.
Degradacija osobe
Čovjek je postao objekt, traži se predmet užitka, osjećaj za privatnost se gubi, nestalo je srama zbog čega seksualna iskustva mladih iz godine u godinu bivaju sve ranija. Patologija vremena dodatno je potkrijepljena informacijama iz medija u kojima je sve manje primjera čiste i bezuvjetne ljubavi. Kolektivizam, koji dovodi do nihilizma, služi kao opravdanje za sve vrste hedonizma, pa čak kada je u pitanju i ono najsvetije – ljubav. Da bi prevenirali patologiju vremena u kojem živimo trebamo se konačno zapitati što je za svakog od nas ljubav i koju vrijednost ona ima.
Seksualnost, erotika, ljubav
Struktura ljudskog bića je slojevita. Svatko od nas pojam ljubavi doživljava na različitim razinama. Najprimitivniji stav prema ljubavi je seksualni kod kojeg dominatno mjesto zauzima tjelesna privlačnost osobe. Karakterne osobine partnera čine višu razinu koju definiramo kao zaljubljenost.
Prava ljubav prodire do najdublje razine nukleusa osobe. To je onaj trenutak kada vas uz sve tjelesne i psihičke osobine pojedinca dotakne sama osoba. Više ne promišljate o fizičkim osobinama i vanjskoj privlačnosti. Ako osoba i nema sve pozitivne karakterne osobine, svojom neponovljivošću i onim što ju čini jedinstvenom izaziva – ljubav.
Možda je vrijeme da se zapitamo je li ono što zovemo ljubav uistinu ljubav ili je to samo fizička privlačnost u kombinaciji s osobinama koje nam odgovaraju.
Foto: Shutterstock
