Vaši su roditelji bili u pravu kada su vas tjerali da svirate neki instrument u djetinjstvu. Šanse su da se možete bolje nositi s učincima starenja na mozak nego vaši vršnjaci koji se nikada nisu okušali u glazbi.
Istraživači Sveučilišta u Kanzasu su ustanovili kako su starije osobe koje su u djetinjstvu pohađale glazbenu školu imale bolje rezultate na testovima pamćenja i funkcija mozga nego ispitanici koji nikada nisu svirali neki instrument ili naučili čitati note. Svirači su se mogli nositi s učincima starenja na mozak.
Čak i ako nisu nastavili svirati na instrumentu kada su odrasli, dobrobiti glazbe pokazale su svoje pravo lice u starijoj dobi. Stručnjaci su također ustanovili pravu formulu za britak um pod stare dane: što su dulje ispitanici svirali neki instrument, to su veće dobrobiti glazbe na pamćenje i funkcije mozga.
“Glazbena aktivnost kroz život može predstavljati izazovnu kognitivnu vježbu, što može mozak učiniti spremnijim u prilagodbi izazovima starenja. S obzirom da sviranje instrumenta zahtijeva godine vježbanja i učenja, ono može stvoriti alternativne veze u mozgu koje će kompenzirati kognitivno opadanje kako ljudi stare”, objasnila je dr. Brenda Hanna-Pladdy, voditeljica istraživanja.
Njen je tim došao do ovih zaključaka nakon proučavanja 70 osoba starih između 60 i 83 godine. Ispitanici koji su barem deset godina svirali neki instrument značajno su bolje riješili testove neverbalnog pamćenja, imenovanja i izvršnih procesa kao što su sposobnost organizacije, planiranja i upravljanja vremenom u odnosu na osobe koje se nisu bavile glazbom.
Svi “glazbenici” u studiji bili su amateri i prosječno su počeli svirati s deset godina. Više od polovice sviralo je klavir, četvrtina neki puhački instrument, dok su drugi ispitanici svirali žičane instrumente, bubnjeve ili limene instrumente.
Studija je objavljena u časopisu Neuropsychology.
K. Horvat
