Svaka osoba s invaliditetom ima mnoštvo potencijala koji može razvijati i koristiti te živjeti život “punim plućima”, a tome ih sport vrlo dobro može podučiti. Konkretno, skijanje je motorički vrlo zahtjevan sport koji se odvija u vrlo nepredvidljivim i promjenjivim uvjetima. Svladavši skijanje kao takvo, jačaju svoje samopouzdanje i postaju svjesni da nema nesavladivih prepreka!
Koliko je dugo kod nas prisutan program skijanja za osobe s invaliditetom i kako ga vaš klub nastoji razviti i popularizirati?
Organizirano skijanje osoba s invaliditetom u Hrvatskoj prisutno je već jedanaest godina. U početku je nositelj takvih programa bio Hrvatski paraolimpijski odbor putem svojih razvojnih programa, a zatim su prije sedam godina organizaciju preuzeli skijaški klubovi osoba s invaliditetom. Jedan od klubova je i naš klub, Skijaški klub osoba s invaliditetom “Sljeme” (SKOI “Sljeme”). Aktivni smo, okupljamo veliki broj članova i postižemo najbolje rezultate na državnim prvenstvima. Do sada je kroz obuku skijanja bilo obuhvaćeno stotinjak djece i mladih osoba s invaliditetom – različitih vrsta i stupnjeva invaliditeta.
Da malo pojasnim, skijanje osoba s invaliditetom provodi se u tri osnovne kategorije, a to su: slijepi i slabovidni, stojeći i sjedeći. Naš Klub okuplja i provodi obuku za osobe iz prve dvije kategorije dok se osobe s invaliditetom koje su vezane uz invalidska kolica uključuju u “Monoski” klub koji je specijaliziran upravo za tu kategoriju invaliditeta (zbog specifične opreme i specifičnosti takve skijaške tehnike).
Kako bi razvijali skijanje osoba s invaliditetom, mi u SKOI “Sljeme” svake godine nastojimo uključiti što više novih članova te proširiti i educirati stručni kadar (licencirani učitelji skijanja) kako bi obuka skijanja bila što kvalitetnija, odnosno kako bi se osigurao individualni pristup svakom korisniku programa, prilagođen stupnju i vrsti invaliditeta.
Je li skijanje dostupno svim osobama s invaliditetom, bez obzira na invaliditet s kojim žive? Kako je sa slijepim i slabovidnim osobama, mogu li i one skijati?
Nažalost, skijanje nije dostupno baš svima, naravno da se potpuno nepokretne osobe koje ovise o tuđoj pomoći ne mogu uključiti, ali je veliki, iznenađujući i možda nepojmljiv broj vrsta i stupnjeva invaliditeta koje nisu prepreka za uključivanje u skijanje. Jedna od takvih na prvi pogled nepojmljivih je zasigurno sljepoća. U našem Klubu imamo velik broj visoko slabovidnih i nekoliko potpuno slijepih članova. Da, i slijepe osobe mogu skijati i to ne biste vjerovali kako mogu skijati. Iz iskustva znam da tako nešto ljudi mogu “prihvatiti” kao istinu tek kada to vide svojim očima.
Cilj vam je uključiti što više mladih i djece s invaliditetom u svoje programe?
Upravo tako. Nažalost, veliki broj djece s invaliditetom, koja su integrirana u redovne škole, nije upoznata da se takvi i slični programi nude, vrlo često su isključena i iz nastave tjelesne i zdravstvene kulture, često ih roditelji zbog straha i neznanja drže “pod staklenim zvonom” i zapravo ih se od osoba s invaliditetom pretvara u invalide, što je bitna razlika.
Svaka osoba s invaliditetom ima mnoštvo potencijala koji može razvijati i koristiti te živjeti život “punim plućima”, a tome ih sport vrlo dobro može podučiti.
Konkretno, skijanje je motorički vrlo zahtjevan sport koji se odvija u vrlo nepredvidljivim i promjenjivim uvjetima. Svladavši skijanje kao takvo jačaju svoje samopouzdanje, postaju svjesni da nema nesavladivih prepreka, ako se nešto voli i ako se tome posveti, ako se uloži trud i rad. Tada ta saznanja i te vrijednosti mogu primijeniti i u ostalim područjima života.
Isto tako, lakše prihvaćaju svoj invaliditet jer dobiju potvrdu da oni to mogu, da nisu uskraćeni za nova iskustva, da ne moraju biti isključeni.
Kakva su vaša iskustva s mladim skijašima koje okupljate, koliko ih ima i kakav je interes za skijanje, kakvi su uvjeti za treninge, ispričajte nam o tome?
Iskustva su svakojaka, vjerojatno bi Vam o tome mogla pričati satima… U svakom slučaju pozitivna i nadahnjujuća, koliko mi toga pružimo djeci višestruko dobijemo natrag.Trenutno je u rad Kluba aktivno uključeno 25-oro djece i mladih. Najveći dio članstva čine učenici Centra “Vinko Bek” i Centra “Dubrava”, do kojih smo lako došli, ali nažalost veliki dio njih nakon što završe srednjoškolsko obrazovanje vraćaju se u svoja mjesta i tu za njih prestaje mogućnost daljnjeg bavljenja skijanjem jer im mi kao Klub nismo u mogućnosti osigurati smještaj u Zagrebu. S druge strane veliki broj zagrebačke djece s invaliditetom nažalost ne zna za naš program.
Nadležne institucije bi zaista trebale osigurati bavljenje sportom
svima, a ne
financirati i vrednovati samo natjecateljski sport.
Što se uvjeta za treninge odnosno obuku skijanja tiče oni su se unazad nekoliko godina značajno poboljšali. Ušli smo u program javnih potreba Grada Zagreba te na taj način osigurali skijaške karte i termine (“popikanu” stazu) za treninge natjecatelja koji se provode tijekom tjedna.
Obuku skijanja provodimo na Sljemenu, vikendima jer su u program uglavnom uključeni školarci, dok god nam to snježni uvjeti omogućavaju, a obuka se provodi na stazama koje istovremeno koristi i ostalo građanstvo, čime smo zapravo uspjeli i u našem cilju osvješćivanja i senzibilizacije javnosti.
Na koje sve načine skijanje pomaže u fizičkom jačanju i rehabilitaciji mladih s invaliditetom, a kako ih podupire i potiče psihički i osigurava im kvalitetniji život?
Za osobe s invaliditetom dobrobit bavljenja sportom još je od većeg značaja. Naime, velika većina osoba s invaliditetom je zbog svog invaliditeta u svakodnevnom životu vrlo neaktivna što posljedično dovodi i do razvoja drugih poteškoća i zdravstvenih problema. Što se tiče psihičkih dobrobiti, skijanje može pomoći u prihvaćanju svojega invaliditeta, pomicanju vlastitih granica, jačanju samopouzdanja i razvijanju pozitivne slike o sebi.
Koliko i kako mediji prate vaše aktivnosti i općenito sportske aktivnosti osoba s invaliditetom?
Kako bi popularizirali skijanje osoba s invaliditetom, trebamo vas medije, da nam pomognete da se čuje za nas, da osobe s invaliditetom saznaju za nas te da se takav program nudi i njima, da razbijemo strahove i predrasude, da pokažemo da je moguće skijati i osobama s invaliditetom.
Priče poput naše i dalje teško pronalaze put i svoje mjesto u medijima i javnosti. Još uvijek se sport osoba s invaliditetom spominje vrlo rijetko, sitnim slovima u kutu stranice novina ili jednom do dvije rečenice u sportskom pregledu na kraju Dnevnika….i to kada se osvoje medalje na većim međunarodnim natjecanjima. Potpora javnosti i nadležnih institucija, potrebna nam je, upravo zbog toga, kako bi promijenili taj odnos prema sportu osoba s invaliditetom, kako bi svim sportašima s invaliditetom poklonili pažnju koja im pripada i osigurali im podjednake uvjete kao i sportašima bez invaliditeta.
Što su glavne prepreke s kojima se trenutno susrećete u promicanju skijaškog sporta osoba s invaliditetom i u čemu vam je potrebna potpora javnosti i nadležnih institucija?
Potrebna su nam novčana sredstva, a ona nam, nažalost, kronično nedostaju. Skijanje je financijski zahtjevan sport, a mi ga osobama s invaliditetom pružamo potpuno besplatno (prijevoz, oprema, obuka skijanja, topli obrok).
Na prvi pogled i me se uklapamo u onu Predsjednikovu izjavu o “kulturi kukanja”, ali ne i u onu “Većina je više spremna kukati nego raditi“ jer mi unatoč nedostatku sredstava radimo i nekako uspijevamo u tome jer to radimo s puno entuzijazma i ljubavi prema djeci i prema skijanju. I čini se da zaista uspijevamo jer Klub u svom članstvu ima paraolimpijku Nikolinu Šantek koja je sudjelovala na paraolimpijskim igrama u Vancouveru 2010., a sada se za paraolimpijske igre u Sočiju 2014. pripremaju naši članovi Kristijan Knežević i Damir Mizdrak.
Ako želimo zdravu naciju, što manje osoba koje su, kako oni kažu, na
“teret državnog proračuna” trebale bi naći načina da što više potiču i
potpomognu ovakve programe.
Nadležne institucije bi zaista trebale osigurati bavljenje sportom svima, tu prije svega mislim na rekreativno bavljenje sportom, a ne financirati i vrednovati samo natjecateljski sport. Ako želimo zdravu naciju, što manje osoba koje su, kako oni kažu, na “teret državnog proračuna” trebale bi naći načina da što više potiču i potpomognu ovakve programe. A nama se gotovo uvijek dešava, kada se javljamo na natječaje državnih institucija, da nas tretiraju kao „vrući krumpir“. Ako je to natječaj za potporu sportu smatraju nas socijalom, a kada je to natječaj za potporu socijale onda nas svrstavaju u područje sporta.
Pratite Skijaški klub za osobe s invaliditetom “Sljeme” na njihovoj web i Facebook stranici.
Branimira Mrak
