Sve češće moguće je čuti priče kako trčanje nije toliko zdravo koliko ga se smatralo u prošlosti.
Iako se eksperti još ne mogu u potpunosti složiti sa tvrdnjom, trčanje može biti loše za zdravlje koljena i zglobova, posebno kod pretilih osoba. S obzirom na to da takve osobe imaju veći indeks tjelesne mase, njihovim nogama bit će teže nositi njihovu težinu što može rezultirati frakturama.
“Hoće li osoba hodati ili trčati ovisi o njima. Držim da je sve u osobnom pristupu – neki vole trčati dok će nekima opet pasati hodanje. Osoba takvu aktivnost treba prilagoditi vlastitom zdravstvenom stanju. Ukoliko se tek počinje s trčanjem treba trčati u intervalima kako ne bi došlo do ozljede. Pristup toj temi isto tako ovisi i o težini osobe. Pretile osobe ne mogu odmah trčati zbog mogućih bolova u gležnjevima pa takve trebaju prvo hodati pa po gubitku kila početi trčati ako im je to u interesu,“ rekao je prof. kineziologije, Tomislav Dolušić.
Ispostavlja se da su hodanje i trčanje jednako dobri za zdravlje. Trideset minuta dnevno, i jedne i druge aktivnosti, pruža isti učinak.
Hodanjem se sagorijevaju kalorije iako u manjim količinama. Suprotno mišljenju većine, sagorijevanje manje količine kalorija je zdravije iz razloga što je tada količina kalorija koje osoba potroši uravnotežena. Glavni razlog što se trčanje smatralo zdravijom opcijom jest količina kalorija koje čovjek potroši.
Poput trčanja, i hodanje je tip kardio vježbe no ono ne potiče proizvodnju kortizola pa neće osobu učiniti gladnom. To je razlog zašto se hodanje smatra stabilnim oblikom kardiovaskularne vježbe. Umjesto kortizola, hodanje navodi organizam na proizvodnju serotonina i dopamina – hormona koji motiviraju osobu i daju joj osjećaj sreće i zadovoljstva.
Tamara Markulin
