Samohrana sam majka četverogodišnjeg dječaka, sigurna sam da nisam usamljena i da na žalost ima mnogo žena sličnih meni… Prošla sam kroz pakao emotivno, financijski, i uopće nisam pošteno uživala u trudnoći prije svega…
Nisam uspjela biti razmažena, jer sve sam morala sama… tako je i sada. Teško je bilo tada, u tom osjetljivom periodu… još teže je bilo kada cjelokupne obaveze oko bebe budu samo vaše…
Imala sam, i imam još uvijek, veliku podršku svoje obitelji, ali… ovim putem bih željela pružiti podršku svim ženama koje su u mojoj situaciji… želim im poručiti da ne klonu duhom, jer na kraju krajeva, nagrada za sav vaš trud i muke ipak pripada samo vama… nakon napornog dana na poslu, dok se slomljena vraćam kući.
Radim u jednom kontakt centru i to zna biti vrlo naporno i nije mi ni do čega, spas u svemu vidim u malim nebesko plavim okicama sinčića, i u njegovom osmijehu, dok se igra u dvorištu, zahvaljujući bakinom nadzoru, čekajući da se mama vrati. I kada raširi svoje ručice kako bi me zagrlio i kad iz sveg srca kaže: “mama”… e tad nema veće sreće od moje… i kažem sebi: “vrijedilo je!!!”
I svakog jutra pogledam svoj mali ponos i snagu koji me tjera naprijed i koji me drži i hrani!
Zato drage moje, budite jake, hrabre i ponosne… Velika je stvar to što smo postale majke!
mama Snježana
I ti želiš podijeliti svoje roditeljsko iskustvo?
Priču i fotografiju svog mališana šalji na: sadrzaj@ordinacija.hr
Dnevnik jedne
mame čeka i tvoju priču!
