Osjećate li da dan nema dovoljno sati za vašu listu obaveza? Radite cijelo vrijeme, ali još uvijek kasnite sa svime? Osjećate da postoji jaz između vašeg inputa i vašeg outputa u smislu rezultata i uspjeha? Vrijeme je da usvojite načelo 80/20!
U knjizi The 80/20 Principle: Achieve More with Less (Princip 80/20: Postignite više s manje) Richard Koch, britanski konzultant, autor i investitor, nudi jedinstvenu perspektivu na pitanje upravljanja vremenom. Njegov pristup nije slavljenje lijenosti niti sreće, prihvaćanja ili otpuštanja. Umjesto toga, Koch predlaže inteligentan, hiperfokusiran i smanjen napor. Sugerira da bismo trebali raditi znatno pametnije, a znatno manje.
Načelo 80/20, također je poznato kao Paretov zakon i kao princip najmanjeg napora prema kojem iznenađujuće mali udio napora i inputa (20 posto) dovodi do 80 posto naših rezultata. Drugim riječima, postoji izrazito jednostrana distribucija uloga i ishoda.
Načelo također sugerira da je velika većina naših napora, vremena i resursa potpuno potrošena. Prirodno smo skloni pretpostaviti da većina naših napora rezultira većinom naših rezultata. Ali to uvjerenje je zabluda.
Koch tvrdi da oni koji mogu razumjeti i primijeniti ovo načelo, mogu generirati značajna poboljšanja u produktivnosti i uspjehu, a pritom raditi manje, uživati život više i zaraditi mnogo više novca.
Načelo 80/20 temelji se na istraživanju talijanskog ekonomista Vilfreda Pareta (1848.-1923.). Pareto je promatrao obrasce raspodjele bogatstva i dohotka u Engleskoj devetnaestog stoljeća. Otkrio je da su izrazito neuravnoteženi – 80 posto bogatstva bilo je u posjedu 20 posto stanovništva. Međutim, Pareto nije samo otkrio da je bogatstvo neuravnoteženo, već predvidljivo neuravnoteženo.
Načelo 80/20 primjenjuje se na poduzeća i gospodarstva općenito. Na primjer, ako tvrtka zna da je 80 posto njezina prihoda rezultat 20 posto njezinih proizvoda, 20 posto njezinih klijenata ili 20 posto specifičnih aktivnosti, bilo bi mudro usmjeriti većinu resursa i energije na tih 20 posto.
Primjena načela na vaš osobni život
Načelo 80/20 također je primjenjivo u našim privatnim životima – može biti korisno u vezi s našim radnim navikama, upravljanjem vremenom, odnosima i sveukupnim uspjehom. Prevedeno na psihološko područje, također možemo otkriti da otprilike 20 posto naših aktivnosti rezultira 80 posto naše sreće. To može biti vrijeme provedeno s bliskim prijateljima ili obitelji, ili vrijeme provedeno u prirodi, ili obavljanje određenih aktivnosti.
I u našem privatnom životu možemo tražiti male inpute koji imaju velike rezultate. Možemo imati koristi ako budemo mnogo selektivniji u pogledu toga kako provodimo svoje vrijeme i s kim ga provodimo.
Ako pogledamo dalje od metafora ulaza/izlaza i optimizacije, možemo vidjeti da Koch govori o tome kako mudrije trošiti svoje vrijeme i energiju. A Koch je uistinu radikalan kada je vrijeme u pitanju.
Većina nas osjeća nedostatak vremena, kao da dan nema dovoljno sati. Osjećamo da je uvijek previše toga na našim popisima obaveza i da jednostavno nemamo dovoljno vremena u danu da ih prođemo. Koch tvrdi upravo suprotno: preplavljeni smo vremenom i rasipni smo u njegovoj zloporabi. Imamo više nego dovoljno vremena. Naš pravi problem je jednostavno što ga ne koristimo dobro.
Trebalo bi, predlaže, radikalno eliminirati sve manje vrijedne djelatnosti. Ako možemo identificirati 20 posto naših aktivnosti koje su važne – u bilo kojoj sferi – možemo se usredotočiti samo na to i otpustiti 80 posto neproduktivnih aktivnosti. Kao posljedica toga, odjednom ćemo imati puno više slobodnog vremena i vremena za razmišljanje koje nam je na raspolaganju:
Ako udvostručimo svoje vrijeme na naših 20 posto najboljih aktivnosti, možemo raditi dvodnevni tjedan i postići 60 posto više nego sada.
Još jedan bonus takvog pristupa je da kada manje djelujemo, više razmišljamo. I bolje mislimo. Najvrjednije kreativne ideje dolaze nam kada nismo prezaposleni ili pod stresom, već kada smo smireniji, kontemplativniji i prijemčiviji.
Kad perfekcionizam sabotira naš osobni, životni i fitness napredak
Ali ovdje je i problem s Kochovom teorijom: većina nas nije potpuno autonomni gospodar svog vremena. Možda imamo djecu, partnere, uzdržavane članove obitelji i hipoteke koje moramo plaćati; možda radimo za druge ljude ili institucije koji nam diktiraju popise obaveza i tjeraju nas da svoje vrijeme trošimo na neproduktivne načine. Također možda radimo u timovima i stalno ovisimo o doprinosima drugih ljudi.
Dakle, realističniji način gledanja na načelo 80/20 bio bi nastojanje da ga primijenimo unutar našeg kruga kontrole. To znači biti vrlo razborit o tome što možemo, a što ne možemo kontrolirati, a zatim usmjeriti svoju energiju na prvo. Tada možemo primijeniti načelo na aktivnosti i slobode koje se nalaze unutar našeg kruga kontrole.
Promatrajući pomnije radne navike i fokus na zadatke koje možemo kontrolirati, mogli bismo se zapitati sljedeće: Kako provodim svoje vrijeme tijekom običnog radnog dana?
Nacrtajte tortni grafikon i svakoj aktivnosti dodijelite postotak bodova kako biste vizualizirali uvide iz ove vježbe.
- Na primjer, možete potrošiti 20 posto svog vremena na e-poštu, 30 posto na sastanke i pozive, 10 posto na pisanje prijedloga, 20 posto na istraživanje novih poslova i 20 posto na surfanje webom.
- Ili možete provesti 50 posto svojih dana na putovanje, 30 posto na sastancima s klijentima, a 20 posto na administraciji.
- Ili možete provesti 20 posto svog dana pišući, 20 posto trenirajući, 40 posto gubeći se u mislima i na internetu, a 20 posto osjećajući se krivima zbog ove činjenice i istražujući načine da to ne učinite.
Zatim se zapitajte:
- Koja je od mojih radnih aktivnosti najvažnija? Kojih 20 posto vodi mojim uspjesima?
- Kako mogu potrošiti više vremena na aktivnosti koje su uistinu važne?
- Koje od negenerativnih aktivnosti mogu svesti na minimum? Kojim aktivnostima mogu reći ne u budućnosti?
Ovo je naravno lakše reći nego učiniti. To je ipak vrlo korisna mentalna vježba. Na najosnovnijoj razini, analiza 80/20 radnih navika koje možemo kontrolirati mogla bi nam biti kompas — dati jasan osjećaj prioriteta i znanje o tome što jest, a što nije važno. Može nas osloboditi da pronađemo kreativnije načine za obavljanje stvari i trošenje vremena.
Posljednja, ali ključna točka: vrijeme koje uštedimo primjenom načela 80/20 na naše radne zadatke ne treba ponovno ulagati u posao. Poanta ove vježbe je upravo raditi manje, ali pametnije. Poanta je da se oslobodimo da pravimo pauze, da se opustimo, da razmišljamo, da jednostavno budemo, da se povežemo s drugima i da radimo više energizirajućih stvari koje hrane i umiruju dušu – sve stvari zbog kojih se osjećamo živima i povezanima s našom dubljom svrhom.
A. H.
