Stres i neuravnotežena prehrana mogu itekako utjecati na zdravlje i borbu s bolestima poput koronavirusa ili autoimunih bolesti.
A koliko je uravnotežena i zdrava prehrana važna, shvatila je i doktorica Biljana Ignatovska, ravnateljica daruvarske Poliklinike Arcadia koja se već niz godina upravo zahvaljujući pomno balansiranoj prehrani uspješno nosi s reumatoidnim artritisom.
Upitali smo je kako kontrolira svoju bolest, zašto sve češće Hrvati traže pomoć u privatnim ustanovama te kako se uz sav svoj posao uspješno bavi i uzgojem lješnjaka…
Vaša autoimuna bolest potaknula vas je i na uvođenje nutricionizma u vašu Polikliniku?
Nakon specijalizacije u Zagrebu, ubrzo su mi se počeli javljati bolovi u zglobovima uz jutarnju otečenost i ukočenost. Inicijalni simptomi upućivali su na reaktivni artritis, te smo kroz daljnje pretrage došli do dijagnoze reumatoidnog artritisa. S obzirom na školovanje i rad s različitim pacijentima, bila sam svjesna što me čeka te da ću svoj način života morati znatno prilagoditi. Prvi korak za koji sam se odlučila bila je prilagodba prehrane jer sam znala da ću na taj način pripremiti tijelo za daljnju borbu. Prehranu sam počela temeljiti na sirovim namirnicama – voću, povrću i orašastim plodovima. Vrlo brzo nakon promjene prehrane, simptomi su se počeli povlačiti te sam nakon nešto više od godinu dana mogla ponovo početi uvoditi i termički obrađenu hranu.
Prije godinu dana sam upoznala jednu odličnu nutricionisticu, Miu Duvnjak, s kojom sam razgovarala o tome na koji način je prehrana meni pomogla u nošenju s reumatoidnim artritisom i na koji način različite vrste prehrane mogu pomoći tijelu da se nosi sa svakodnevnim izazovima. Nakon tog razgovora vrlo se prirodno počela razvijati ideja o suradnji.
Kako danas kontrolirate bolest? Kako ste si pomogli i koje ste korake sve poduzeli?
Prehrana mi je pomogla da se riješim ne samo artritisa nego i astme i alergija od kojih sam godinama bolovala, a nisam ni bila svjesna da na tako bezbolan način mogu riješiti svoje probleme. Danas jedem zdravo, puno sirovog, ali i termički obrađeno, uključujući i meso. Povremeno postim, bilo na sokovima ili na vodi, za što sam primijetila da ima pozitivan učinak na moj organizam i zdravlje. U odnosu na prijašnje godine, kada bi me svaka viroza uhvatila, danas sam vrlo rijetko bolesna, što najviše mogu zahvaliti promjenama u prehrani.
Čini li vam se da se povećao interes za traženjem pomoći u privatnim poliklinikama u pandemiji?
Hrvatski zdravstveni sustav već je godinama, nažalost, preopterećen i održava se na velikoj požrtvovnosti liječnika kojih je premalo, a u pandemiji je taj problem došao još više do izražaja. Pacijenti trebaju rješenje svojih problema, ne žele nepotrebno prolongirati bol, ali ni zabrinutost, strah i neznanje o dijagnozama s kojima se nose, ne čeka im se mjesecima na pretrage i preglede, pa su primorani tražiti brže rješenje. Ne uvijek nužno iz želje već iz potrebe, pacijenti se sve više odlučuju obratiti se u privatne poliklinike.
Jesu li se možda “promijenile” i bolesti zbog kojih vam se pacijenti danas najčešće javljaju?
Možda ne toliko bolesti kao takve, nego njihova učestalost. Primjerice, karcinomi dojki sve se više javljaju u mlađoj dobi, autoimune bolesti već su godinama u porastu.
Isto tako, viski tlak, dijabetes tip II i masna jetra nekada su bili rezervirani za populaciju iznad 45 godina, a danas sve više mladih dolazi s ovim dijagnozama. Neprilagođena prehrana izravno je povezana s razvojem ovih bolesti, stoga nutricionizam i osvještavanje važnosti onoga što u sebe unosimo trebaju postati jedna od najvažnijih karika u liječenju.
Susrećete li se s pacijentima s post COVID sindromom i kakve probleme najčešće imaju? Kako im pomažete?
Post-COVID sindrom je prisutan – kako nakon cijepljenja, tako i nakon preboljenja bolesti.
Pacijenti se uglavnom javljaju s nespecifičnim simptomima poput umora, poremećaja pamćenja ili koncentracije, probavnih tegoba i povećane sklonosti ostalim virozama. Ovisno o simptomima, s pacijentima prolazimo detaljne preglede. Korisnim se pokazalo dodatno korištenje vitamina D, ali konkretnog lijeka trenutno nema. Mislim da ćemo tek kroz narednih nekoliko godina do kraja razjasniti uzroke post-COVID sindroma i kako im terapijski pristupiti.
Koji su vaši savjeti, kako bi se trebale hraniti osobe s autoimunim bolestima?
Nije svaka vrsta prehrane jednako učinkovita za svakoga. Autoimune bolesti su zaista raznolike pa takva treba biti i prehrana. Ponekad može biti korisno izbacivanje mlijeka i mliječnih proizvoda, kao i glutena, no mnogima to neće biti i dovoljno. Dok je većini sirova prehrana značajno pomogla, susrela sam se sa slučajevima kada takva prilagodba prehrane nije dala očekivani rezultat, već su se simptomi određene bolesti vratili. Prilagodbi prehrane treba pristupiti individualno.
Privatno se bavite uzgojem lješnjaka, pa kako je krenula ta priča? Postoji li neki poseban razlog zašto baš lješnjaci, gdje ih prodajete?
Lješnjaci su naše obiteljsko nasljeđe. Igrom slučaja su orašasti plodovi bili jedna od namirnica na kojoj sam bazirala svoju prehranu kada sam je počela prilagođavati, no to na samim počecima nije bilo povezano – dapače, nismo očekivali da će imati utjecaja na moje zdravlje. Majka je bila ta koja je pokrenula taj posao, a u jednom ga je trenutku prepustila meni. Nisam do tada razmišljala o poljoprivredi, ali danas sve više djelujem u pravcu razvoja našeg OPG-a. Jednog dana u mirovini, vidim se na selu i u prirodi.
Naši lješnjaci većinom završe kod kooperanata i uvijek je zanimljivo promatrati koje će biti njihovo finalno odredište. Ponosni smo što su baš naši ovogodišnji lješnjaci završili u Ferreru.
Što nam, po vašem mišljenju, donosi postpandemijsko doba?
Na žalost, čini mi se da smo u ovoj pandemiji propustili naglasiti koliko je cjelokupna i kontinuirana briga za zdravlje važna. Ako pogledate brojke, teže kliničke slike pogađale su često osobe s dijabetesom, prekomjernom tjelesnom težinom, hipertenzijom i ostalim kroničnim bolestima. Mislim da je poruka iz toga vrlo jasna, a to je da jedan dio brige za vlastito zdravlje i dobrobit svakako možemo odraditi sami – kroz tjelesnu aktivnost, izlaganje prirodi i sunčevom svjetlu te kroz nutritivno bogatu i dobro izbalansiranu prehranu. Mislim da bismo puno više mogli postići prevencijom i osvještavanjem populacije koje su to korisne životne navike, a ova pandemija nam je upravo to i poručila.
Imaju celijakiju, a ni ne znaju – 8 činjenica o bolesti koja dva puta češće pogađa žene
Foto: Privatna arhiva
