Neki trgovac pošalje svog sina na nauči Tajnu Sreće kod najmudrijeg od svih ljudi.
Momak je
četrdeset dana hodao pustinjom, dok nije došao do lijepa dvorca navrh neke
planine. Tamo je živio Mudrac kojeg je tražio.
Umjesto da se
susretne s tim svetim čovjekom, naš junak uđe u dvoranu u kojoj je sve vrvjelo.
Trgovci su ulazili i izlazili, razgovaralo se u svim kutovima, malen je
orkestar svirao nježne melodije, a na bogatu su stolu bila ponuđena najslasnija
jela toga kraja. Mudrac je razgovarao sa svima, te je momak morao dva sata
čekati dok ne bude primljen.
Mudrac je
pažljivo saslušao povode za momkov posjet, no reče da u tom trenutku nema
vremena objasniti mu Tajnu Sreće. Posavjetuje momka da prošeta palačom i vrati
se za dva sata.
“Htio bih te,
međutim, nešto zamoliti” – završi Mudrac, pružajući momku čajnu žličicu u
koju kapne dvije kapi ulja. “Dok budeš hodao, drži ovu žličicu tako
da se ulje ne prolije”.
Momak tako krene
gore i dolje po stubištima i dvoranama u palači, ne skrećući pogleda sa
žličice. Nakon dva sata vrati se Mudracu.
“Onda”,
upita Mudrac, “jesi li vidio perzijske
sagove u mojoj blagovaonici? Jesi li vidio vrt za koji je Meštar svih vrtlara
deset godina utrošio da ga odnjeguje? Jesi li primijetio lijepe pergamente u
mojoj knjižnici?”
Dječak,
postiđen, prizna da nije ništa od toga vidio. Jedina mu je briga bila da ne
prolije kapi ulja što mu ih je Mudrac bio povjerio.
“No onda se
vrati i upoznaj čuda mog svijeta”, reče Mudrac. “Ne možeš vjerovati
nekome čiju kuću ne poznaješ”.
Nešto umiren,
momak uzme žličicu i ponovo krene u šetnju palačom, ovaj put obraćajući pažnju
na sve umjetnine koje su visjele sa stropa i bile na zidovima. Vidio je vrtove,
okolne planine, nježno cvijeće, uočio tankoćutnost s kojom je svakoj umjetnini
izabrano mjesto. Kad se ponovo našao pred Mudracem, potanko ispripovjedi sve
što je bio vidio.
“A gdje su
ti one dvije kapi što sam ti ih povjerio?”
Gledajući
žličicu, momak shvati da ih je bio prolio.
“To je
dakle jedini savjet koji imam za te”, reče najveći Mudrac među Mudracima.
“Tajna sreće sastoji se u tome da gledaš sva čuda svijeta, a da pritom ne
zaboraviš na dvije kapi ulja u žličici”.
“Alkemičar”,
Paulo Coelho, str. 31.
Znanje, Zagreb,
1998.
