Čovjek ne može ni stvoriti ni razoriti energiju. Možemo je samo koristiti, mijenjati je i preoblikovati.
Sva energija koja postoji bila je stvorena u istom trenutku vremena. Svaka riječ, svaki čin, svaka misao na koju se usredotočiš sa sobom nose energiju. Sve u našem svijetu i vidljivo i nevidljivo, djelić je ove tvari koju nazivamo energijom. Naš svijet ni od čega drugoga nije stvoren.
Zašto je upravo u ovom određenom trenutku povijesti tako važno sve ljude podsjetiti kako je njihov zadatak da počnu upravljati svojom vlastitom energijom? Jer je to kolektivna energija koja stvara sve što vidimo, kao i nevidljive omotače svijesti koji okružuju ljude i mjesta. Sve je u našemu svijetu u procesu izgrađivanja ili raspadanja, a ti se procesi temelje na razini energije. Svaka riječ koju izgovoriš je oslobođena i odlazi u svemir.
Nikada ne možemo vratiti naše riječi, nikada ih ispraviti niti povući.One postaju dio sloja koji okružuje planet. Tijekom vremena taj omotač postaje ispunjen vriscima žrtava, nasilnim djelima, sebičnim, ograničenim mislima, koje sada i stvara taj sloj žrtvine svijesti. Ljudima na Zemlji jednostavnije je uklopiti se u taj negativitet, nego se probiti i izaći iz njega.Više od polovice duša koje su danas u posjetu Zemlji pripadaju u obrazac žrtvine svijesti. Mi smo ga stvorili i mi ga moramo rastvoriti. To možemo postići tako da svatko od nas postane svjestan da je odgovoran upravljati svojom energijom i postavljati primjer.
Raste upravo ono na što se usredotočiš. Ako se osjećaš kao žrtva, ako okrivljuješ druge, ako se valjaš u samosažaljenju, to će pojačati negativne titraje.Moraš promijeniti svoj stav, oprostiti i zaboraviti, postati optimističniji, promatrati pozitivnu stranu. Srcem pristupi ostalim zadacima koji govore o onome što “ti smiješ” i dopusti neka se prekinu svi odnosi utemeljeni na osjećaju žrtve.
“Poruka iz zauvijek”, Marlo Morgan, str. 281
Dvostruka Duga, Čakovec, 2001.
