“Kako se riješiti briga i početi živjeti”, knjiga koja je diljem svijeta prodana u više od deset milijuna primjeraka, pomoći će vam prekinuti destruktivnu naviku brige i naučiti vas kako živjeti sretnije i s manje stresa.
Svjetski poznati autor, govornik i stručnjak za osobni razvoj, Dale Carnegie u svom je bezvremenskom bestseleru “Kako steći prijatelje i naklonost ljudi” milijunima čitatelja pomogao uspostaviti kvalitetne odnose s bliskim osobama i unaprijediti komunikaciju. Sada nam pokazuje kako pobijediti brige prije nego što one pobijede nas.
Ova će vam knjiga pokazati kako bolje analizirati i riješiti zabrinjavajuće situacije; razviti pozitivan stav; pobijediti depresiju i napuniti se pozitivnom energijom; postići duševni mir i zadovoljstvo. Mi vam u nastavku iz knjige izdvajamo poglavlje s četiri korisne radne navike koje će vam pomoći spriječiti umor i brige.
Što je godišnji bez dobre knjige? Pet prijedloga za uživanje na plaži
Prva dobra radna navika:
Sklonite s radnoga stola sve što nije povezano s neposrednim poslom.
Roland L. Williams, predsjednik Sjeverozapadnih željeznica, rekao je: “Čovjek kojemu je radni stol uvijek zatrpan raznim papirima pomoći će sebi ako sa stola ukloni sve što mu nije trenutačno potrebno. Tako će moći raditi brže i efikasnije. Ja to nazivam dobrim gospodarenjem, prvim korakom za učinkovit rad.”
Posjetite li Kongresnu knjižnicu u Washingtonu, na stropu ćete vidjeti riječi pjesnika Alexandera Popea: “Red je prvi zakon neba.”
Red bi trebao biti prvi zakon i u poslu, zar ne? Nažalost, kad pogledate kako izgleda prosječan radni stol u uredima, vidjet ćete neuredne hrpe papira i uredskog materijala. Urednik jednog časopisa iz New Orleansa rekao mi je kako je tajnica odlučila raščistiti jedan od njegovih stolova i pritom je našla pisaći stroj koji su dvije godine tražili!
Sam pogled na stol prepun pisama na koja nismo odgovorili, izvještaja i koncepata dovoljan je da izazove smetenost, napetost i zabrinutost. A to i nije najgore. Taj nas prizor podsjeća na to da moramo obaviti mali milijun stvari, a da za to jednostavno nemamo dovoljno vremena. Ta je činjenica dovoljan razlog za ozbiljnije probleme kao što su povišeni tlak, srčane tegobe i čir na želucu. (…)
Slavni psihijatar dr. William L. Sadler iznio je slučaj pacijenta kojemu je tom metodom pomogao izbjeći živčani slom. Taj je čovjek bio direktor jedne velike tvrtke u Chicagu, a kada je ušao u ordinaciju, bilo je očito da je napet i zabrinut. Znao je da je došao do ruba živčanog sloma, ali nije mogao odustati od posla. Trebala mu je pomoć. “Dok mi je pacijent objašnjavao svoje poteškoće”, rekao je dr. Sadler, “zazvonio mi je telefon. Zvali su me iz bolnice; umjesto da odgodim razgovor, odlučio sam odmah riješiti problem s kolegom. Naime, uvijek nastojim sve odmah riješiti. Tek što sam spustio slušalicu, telefon je ponovno zazvonio. I taj je poziv bio hitan pa sam obavio razgovor. Treći sam put pacijenta prekinuo kada je kolega ušao u ordinaciju jer mu je trebao savjet u vezi s pacijentom u teškom stanju. Kad sam i taj razgovor obavio, okrenuo sam se pacijentu ispričavajući se što sam mu oduzeo toliko vremena. No on je izgledao vrlo raspoloženo, potpuno drukčije nego kada je došao.
“Nemojte se ispričavati, doktore”, rekao mi je. “Mislim da sam u posljednjih deset minuta shvatio u čemu je moj problem. Idem sada u ured razmisliti o svojim radnim navikama. No prije nego što odem… bi li vam smetalo da zavirim u vaš radni stol? Mislim, ako nije nezgodno.'”
Dr. Sadler je otvorio ladice. U njima nije bilo ničega, osim uredno složenih lijekova. “‘Dobro, a gdje držite nezavršene poslove?’ ‘Nigdje, svi su završeni’, odgovorio sam mu. ‘A pisma na koja trebate odgovoriti?’ ‘Na sve sam već odgovorio. Uveo sam pravilo da odgovor odmah diktiram tajnici.'”
Nakon šest tjedana pacijent je dr. Sadlera pozvao u posjet. Sve se promijenilo, i njegov izgled i izgled njegova ureda. Otvorio je ladice radnog stola. U njima nije bilo nedovršenih poslova. “Prije šest tjedana,” rekao mu je, “imao sam tri radna stola u dva ureda i nisam znao gdje mi je glava od posla. Nakon razgovora s vama, sve sam raščistio i bacio tone papira. Sada radim za jednim stolom, rješavam poslove čim dođu i nemam gomile neobavljenih zadaća koje su me prije gušile i zabrinjavale. Osjećam se kao drugi čovjek. Osim toga, zdrav sam kao dren!” Charles Evans Hughes, bivši vrhovni sudac, rekao je: “Ljudi ne umiru od previše rada. Ubijaju ih previše rasipanja vremena i zabrinutost.” Da, ubijaju ih rasipanje energije i brige zbog neobavljenih poslova.
Druga dobra radna navika:
Obavljajte poslove prema redoslijedu važnosti.
Henry L. Doherty, osnivač velike komunalne tvrtke, rekao je da mu je, bez obzira na vrlo pristojnu plaću, teško naći radnike s dvjema prijeko potrebnim osobinama. To su: sposobnosti pravilnog razmišljanja i navika obavljanja poslova prema redoslijedu važnosti. Charles Luckman, koji je počeo od nule i u samo dvanaest godina postao direktor Pepsodenta te zaradio milijune dolara, rekao je da uspjeh zahvaljuje upravo tim dvjema sposobnostima.
“Otkad znam za sebe,” rekao je, “ustajem u pet ujutro jer mi tada mozak najbolje radi. Tada planiram dnevne poslove prema točno utvrđenom redoslijedu važnosti.”
Frank Bettger, jedan od najuspješnijih američkih zastupnika osiguravajućih društava, planira sutrašnje poslove večer prije. Postavi sebi sutrašnji cilj — broj polica osiguranja koje će ugovoriti.
Ne uspije li postići cilj, neprodane police prebacuje u plan za sljedeći dan. (…)
Treća dobra radna navika:
Kad se suočite s problemom, nastojte ga riješiti odmah.
Imate li sve elemente potrebne za odluku, donesite je brzo, bez odgađanja.
Za ilustraciju ove radne navike dat ću vam primjer svog bivšeg polaznika, pokojnog H. P. Howella, koji je bio član Upravnog odbora U. S. Steela. Sastanci tog odbora obično su dugo trajali, raspravljalo se o brojnim problemima, no odluke su se rijetko donosile. Zato su članovi morali nositi kući materijale koje će proučiti do idućeg maratonskog sastanka.
Howell je uspio uvjeriti članove Upravnog odbora da bi bilo bolje rješavati probleme jedan po jedan i bez odgađanja donositi odluke. Mogli su odlučiti da je potrebno pribaviti još podataka, da treba nešto učiniti ili da ne treba poduzeti ništa. Uskoro su se pokazali prvi rezultati tog novog pristupa. Budući da se većina problema sada rješavala na sastancima, više nisu materijale nosili kući. Radilo se brže i savjesnije i, što je najvažnije, nije više bilo nervoze zbog neriješenih problema. Doista, svi bismo se trebali pridržavati ovog pravila!
Četvrta dobra radna navika:
Naučite organizirati posao, dijeliti odgovornost i nadgledati rezultate.
Mnogi ljudi iz poslovnog svijeta upropaštavaju svoje zdravlje i život jer nikad nisu naučili dijeliti odgovornost s drugima pa sve obavljaju sami. Naravno, napeti su i razdražljivi zbog preopterećenosti. Znam iz vlastitog iskustva da nije lako prebaciti odgovornost na druge. Također, znam da katkad može loše završiti ako poslove prenesemo na osobe koje ih ne mogu obaviti. Bez obzira na to, poslovni čovjek i svatko na odgovornom položaju mora naučiti prenijeti dio odgovornosti na druge. To je jedini način na koji možete spriječiti napetost, umor i živčana oboljenja. Čovjek koji sve obavlja sam ne vidi glavni cilj jer je zaokupljen stotinom sitnih poslova, a zbog stalnog tereta žurbe postaje napet, nemiran i zabrinut.
Čovjek na odgovornom položaju koji ne zna organizirati posao, zadavati zadatke i nadgledati rezultate obično postaje žrtvom srčanih bolesti u pedesetim ili šezdesetim godinama. Ako mi ne vjerujete, pogledajte osmrtnice u novinama.
Želite znati tko su najsretniji ljudi na svijetu? Oni koji prakticiraju ove 3 navike
Foto: Shutterstock
