Prema riječima psihologinje Kristine Bačkonje, jednostavnog recepta za savršen odmor nema pa bismo svi trebali osvijestiti što će nam to pomoći da napunimo baterije, da nakratko potpuno zaboravimo na posao i vratimo se s godišnjeg spremni za nove, velike korake.
Ona ističe da dva ili tri tjedna godišnjeg odmora nisu adekvatna supstitucija za umor koji se nakuplja tijekom godine.
Pročitajte što o tome misle naši stručnjaci čiji su poslovi većinom izuzetno stresni i odgovorni; koliko je njima odmora potrebno i koje im aktivnosti pritom pomažu. Nekome sunčanje, nekome vožnja bicikla, nekome ronjenje…
Recept za dobar odmor s nama je već podijelio dr. sc., Davor Kust, dr. med. spec. onkologije i radioterapije, a danas vam donosimo priču prim. dr. sc. Vedrana Tomašića, dr. med., spec. interne medicine i uže specijalnosti iz gastroenterologije:
Na odmoru pokušavam spojiti kombinaciju mirovanja i hvatanja ritma mjesta u kojem se nalazim
Putovanja i doživljaj novih mjesta, krajolika, mirisa, zvukova, ljudi i kultura nedvojbeno u meni dovode do ponovnog buđenja osjećaja sreće i zadovoljstva te odmaka od često zamorne rutine svakodnevnog života. S vremenom sam shvatio kako mi je od početka godišnjeg odmora potrebno barem 5-10 dana kako bih se zapravo odmaknuo i pronašao u samom sebi mir i zadovoljstvo što često nemam, a da toga nisam ni svjestan.
Nakon dolaska na mjesto odmora (najčešće biram izolirana, manja otočna ili gorska mjesta) pokušavam spojiti mirovanje (čitanje i ljuljuškanje u hammocku uz slušanje glazbe, ležanje i drijemanje na plaži uz zvuk mora) i hvatanje ritma mjesta u kojem se nalazim (trgovine, tržnice, trgovi, zidići, kafići, restorani, plaže, jutarnje kave na rivi uz promatranje i slušanje priča lokalaca) uz aktivni odmor koji uključuje duge šetnje (obožavam besciljno krenuti, izgubiti se i pomalo stvarati mentalnu mapu mjesta u kojem se nalazim), hiking (maslinici i stare rimske staze Lastova, NP Paklenica, Vis, Velebit), trčanje (uz često zbunjene poglede lokalaca na Zlarinu, Šipanu, Pelješcu ili Korčuli) te ranojutarnje vožnje cestovnim ili brdskim biciklom magistralom uz more ili cestama po unutrašnjosti Visa, Korčule, Lastova, Dugog Otoka, omiljenom cestom Hvar – Brusje – Starigrad, a neopisivi užitak donosi mi spust s Vidove gore do Supetra na Braču.
Tek kad sam sam sa sobom, dok uz znatni tjelesni napor proživljavam svaku sekundu uspona cestom Milna – Velo Grablje (otok Hvar), a sve što čujem je pjesma trubadura, cvrčaka i skakavaca, koja para izuzetno vruć ljetni dan te istodobno strateški razmišljam koliko još vode imam sa sobom i što ću ako mi pukne guma ili lanac pa još ako se iz gustiša pojavi divlja svinja, osjetim koliko sam skroman i malen prema Svijetu koji me okružuje. Tada prodrem dovoljno duboko u svoj um i svoja sjećanja te shvatim kako se ponovno punim radošću života. Važno je uživanje u putu i dolasku na cilj, bez potrebe zadovoljavanja bilo kakvih očekivanja, jer da smo trebali ostati na jednom mjestu – umjesto stopala bismo imali korijenje.
Foto: Shutterstock, Pixsell
