Na žalost, sve je više priča o tome kako su posljedice bolesti trajale mjesecima nakon dijagnoze.
Od prošle smo se godine pozdravljali u nadi da će ove sve biti bolje, pa iako je sve više cijepljenih ljudi, pandemija još uvijek traje. Troje ljudi koji su preboljeli bolest COVID-19 prošle godine, donose priču o tome kako su se oni nosili sa simptomima i što se dogodilo kada je bolest već trebala biti daleko iza njih.
„Sedam članova moje obitelji je bilo hospitalizirano, a pet umrlo“
Joe Fusco je sredinom prošle godine, u Italiji, prebolio Covid koji se proširio cijelom familijom.
„Jedan po jedan su se krenuli razbolijevati članovi obitelji, a i umirali su nevjerojatno brzo. Prije nego se sve završilo 19 članova moje obitelji je dobilo pozitivnu dijagnozu, a nas 7 je završilo u bolnici. Svi osim jednog smo završili na respiratoru, boreći se za život“, napisao je. Na žalost, njegova majka, sestra, dva brata i tetka su umrli od posljedica bolesti. Nakon par mjeseci od dijagnoze, Joe se i dalje nije osjećao dobro, mentalno niti fizički.
Borio sa sam se da shvatim što se događa. Nedostaje mi moja obitelj koju sam izgubio i ako sam nastavio dalje živjeti i pretvaram se da je sve dobro, pretvaram se i da su još uvijek ovdje i da ću se probuditi iz ovog ružnog sna. Teško je shvatiti što nam se to dogodilo, pojasnio je.
Dodaje kako je to iskustvo dovelo do toga da cijeni sve i svakoga tko mu je u životu i nada se da svi razumiju koliko je stvari na kocki radi ove pandemije te poručuje; „Budite jako oprezni, može se ovo dogoditi i vama. Molite se, komu god da se molite da se vama ne dogodi to što se dogodilo mojoj obitelji“.
„Učim kako živjeti s novom kroničnom bolesti“
Rachel Baum je prije pandemije bila jako aktivna žena, kako živi pored jezera, znala je voziti kajak i par puta u danu. Uz to je svaki dan kilometrima hodala i plesala barem sat vremena u danu. Tada je dobila COVID i sve se promijenilo. Simptomi su bili jaki otprilike mjesec dana, ali u trenutku dok je ovo pisala, još su bili prisutni, mjesecima nakon. Kako i dalje pate od „dugog COVID-a“, danas uči kako živjeti uz kroničnu bolest.
“Od dana kad sam se razboljela prošlo je 8 mjeseci, a dva zadnja mjeseca su bila gora od prvog mjeseca bolesti. Ograničena sam jer ne mogu raditi stvari koje sam prije radila. Ako pretjeram, vjerujte mi platim odmah jer ne mogu disati ili me savlada umor“, pojasnila je te dodala:
„Nedostatak daha nije najtočniji opis – osjećam težinu na prsima pri udahu, kao da stoji nož između ramena, pa slijedi borba da bih uopće mogla udahnuti“.
Baum kaže kako borba s disanjem zna potrajati i 4 sata prije nego se stanje vrati u normalu. Inhalator joj ponekad pomaže ali ništa ne može pomoći kod osjećaja straha koji se javlja svaki put kad ne može udahnuti i svaki put se pita hoće li joj to biti zadnji udah i hoće li se ujutro probuditi.
Danas uči kako živjeti i što smije raditi a što ne. Samo stavljanje rublja na pranje zahtjeva da naknadno odmori sat ili dva kako bi se oporavila, a ako je dobar dan može čak obaviti i svije stvari, otići u dućan i staviti prati veš, ali nakon toga se mora par sati odmoriti.
“Nije mi potrebno puno da se rasplačem, s terapeutom sam se dva put našla. Trudim se okupirati misli, da ne mislim na svoja ograničenja. Ne mogu čitati jer me muči maglica u mozgu, niti se nalaziti s prijateljima jer se umaram. Moja je mantra danas „Nisam mrtva niti sam na respiratoru“ i onda osjetim sreću što sam uopće živa“, zaključila je.
„Pacijenti s COVID-om su bili najbolesniji pacijenti o kojima sam se ikad brinula“
Akhink Omer je medicinska sestra koja je bila potpuno zdrava kada je dobila COVID te je u bolnici provela 8 dana, na sreću danas nema teške posljedice, a mučila ju je najviše izolacija i mentalno zdravlje.
Ako primijetite ovo u liječničkoj čekaonici i ordinaciji, ne ulazite!
Nakon što se oporavila prihvatila je poziciju medicinske sestre u jedinoj COVID bolnici u Bostonu. „To je bilo jako teško razdoblje jer je tada bilo jako puno zaraženih. Bilo mi je teško gledati kako ljudi gube živote, a ja sam bolest preživjela. Pacijenti s COVID-om su bili najbolesniji pacijenti o kojima sam se ikad brinula. Mnoge smo noći provodili s obiteljima oboljelih kako bi se s njima pozdravili putem ekrana na laptopu. Mislim da to ja, niti moje kolege, nikada nećemo zaboraviti ovu situaciju“, pojasnila je te dodala kako danas, nakon 8 mjeseci, poznaje puno pacijenta koji se nikada nisu oporavili i pate od dugoročnih posljedica virusa. Nekima se još nije vratio okus mirisa i okusa a neki imaju čudne glavobolje kakve nikad nisu imali.
I dalje moli da svi nose maske kada idu u bolnicu, i drže distancu koliko je moguće.
A. A.
Foto: Shutterstock
