Pozitivan pogled na život ne znači zanemarivanje problema, već drugačiji način suočavanja s njima. Donosimo što znanstvena istraživanja otkrivaju o povezanosti optimizma, stresa te mentalnog i tjelesnog zdravlja.
“Čaša je napola puna ili napola prazna?” jedno je od najpoznatijih pitanja kojim se pokušava opisati naš pogled na život. Iako se odgovor može činiti bezazlenim, on često otkriva mnogo više od trenutnog raspoloženja. Način na koji tumačimo svakodnevne događaje utječe na naše emocije, ponašanje, sposobnost suočavanja sa stresom pa čak i na fizičko zdravlje.
Brojna istraživanja posljednjih desetljeća pokazuju da optimističniji pogled na život nije samo ugodniji način razmišljanja nego može imati i mjerljive koristi za zdravlje. Osobe koje razmišljaju pozitivnije lakše se nose sa stresnim situacijama, rjeđe razvijaju simptome depresije, otpornije su na svakodnevne izazove i češće usvajaju zdrave životne navike. To, naravno, ne znači da optimisti nikada ne doživljavaju teškoće niti da ih pozitivno razmišljanje štiti od svih životnih problema.
Pozitivno razmišljanje nije isto što i “ružičaste naočale”
Jedna od najčešćih zabluda jest da pozitivno razmišljanje podrazumijeva ignoriranje problema ili uvjeravanje samoga sebe da je sve u redu čak i kada nije. Takav pristup nije ni realan ni koristan.
Pravo pozitivno razmišljanje znači prihvatiti da postoje teške situacije, ali vjerovati kako postoji način da ih se riješi ili da se iz njih nešto nauči. Umjesto pitanja: “Zašto se ovo događa baš meni?”, osoba pokušava razmišljati: “Što mogu učiniti u ovoj situaciji?”
Drugim riječima, riječ je o usmjeravanju energije prema rješenjima, a ne prema stalnom vraćanju na problem.
Naš unutarnji dijalog oblikuje pogled na svijet
Velik dio načina na koji doživljavamo život proizlazi iz unutarnjeg dijaloga koji vodimo sami sa sobom. Tijekom dana kroz glavu nam prolaze stotine, pa i tisuće automatskih misli. Neke su realne i korisne, dok su druge pretjerano kritične ili pesimistične.
Ako je taj unutarnji govor uglavnom negativan, veća je vjerojatnost da ćemo svijet promatrati kroz prizmu prijetnji, neuspjeha i vlastitih nedostataka. S druge strane, pozitivan unutarnji dijalog ne znači da ćemo ignorirati pogreške, nego da ćemo ih promatrati kao priliku za učenje umjesto kao dokaz vlastite nesposobnosti.
Psiholozi upravo u tome vide jednu od ključnih razlika između optimista i pesimista. Optimistične osobe uspjehe pripisuju vlastitom trudu, dok neuspjehe češće smatraju prolaznim okolnostima koje se mogu promijeniti. Pesimističan način razmišljanja, s druge strane, često dovodi do uvjerenja da će problemi trajati zauvijek i da su posljedica osobnih nedostataka.
Kako negativne misli mogu postati navika
Negativno razmišljanje često se razvija neprimjetno, kroz obrasce koje s vremenom počinjemo doživljavati kao činjenice.
Primjerice, mnogi imaju sklonost usredotočiti se isključivo na ono što je pošlo po zlu, dok zanemaruju sve što su tijekom dana napravili dobro. Drugi svaku neugodnu situaciju automatski pripisuju sebi ili odmah očekuju najgori mogući ishod, iako za to nema stvarnih razloga.
Česti su i perfekcionizam, pretjerano samokritično razmišljanje te uvjerenje da stvari mogu biti samo potpuno dobre ili potpuno loše, bez ikakve sredine. Takvi obrasci s vremenom povećavaju osjećaj stresa, tjeskobe i nezadovoljstva. Dobra je vijest da se oni mogu mijenjati. Kao i svaka druga navika, i način razmišljanja moguće je postupno uvježbati.
Zašto optimizam koristi zdravlju?
Znanstvenici još uvijek istražuju sve mehanizme kojima pozitivno razmišljanje utječe na organizam, ali rezultati brojnih studija upućuju na jasnu povezanost između optimizma i boljeg zdravlja.
Osobe s pozitivnijim pogledom na život imaju manji rizik od depresije, bolje podnose stres, otpornije su na svakodnevne zdravstvene tegobe te imaju bolje kardiovaskularno zdravlje. Neka istraživanja pokazuju i povezanost između optimizma i duljeg životnog vijeka.
Dio objašnjenja vjerojatno leži u tome što optimisti na stres reagiraju smirenije i konstruktivnije. Osim toga, češće vode računa o sebi – redovito vježbaju, kvalitetnije se hrane, manje puše, rjeđe pretjeruju s alkoholom i više brinu o kvalitetnom snu.
Pozitivno razmišljanje može se naučiti
Iako neki ljudi prirodno imaju optimističniji pogled na život, pozitivan način razmišljanja nije urođena osobina koju ili imamo ili nemamo. Riječ je o vještini koja se može razvijati svakodnevnom praksom.
Prvi je korak postati svjestan vlastitih misli. Kada primijetite da automatski očekujete najgori ishod ili se pretjerano kritizirate, pokušajte zastati i zapitati se postoji li objektivniji način gledanja na situaciju.
Pomaže i svakodnevno prisjećanje stvari na kojima smo zahvalni, kao i svjesno obraćanje pažnje na vlastite uspjehe, ma koliko mali bili. Jednako je važno prema sebi razgovarati s istom dozom razumijevanja koju bismo pokazali prijatelju. Mnogi su prema sebi znatno stroži nego prema bilo kome drugome.
Na pozitivan pogled na život utječu i svakodnevne navike. Redovita tjelesna aktivnost, kvalitetan san, uravnotežena prehrana, tehnike opuštanja te okruženje ljudi koji pružaju podršku mogu značajno pridonijeti emocionalnoj otpornosti.
Pozitivno ne znači nerealno
Posljednjih godina sve se više govori o pojmu toksične pozitivnosti, odnosno uvjerenju da uvijek moramo biti dobro raspoloženi bez obzira na okolnosti. Takav pristup može biti jednako štetan kao i pesimizam jer potiče potiskivanje emocija i stvara osjećaj krivnje kada se osjećamo tužno, zabrinuto ili razočarano.
Stručnjaci zato ističu da cilj nije stalno biti pozitivan, nego biti realan. Dopušteno je osjećati tugu, ljutnju ili strah. Pozitivno razmišljanje ne znači poricati te osjećaje, nego vjerovati da su prolazni i da ćemo pronaći način kako se s njima nositi.
Upravo je takav realistični optimizam, prema dosadašnjim istraživanjima, najzdraviji način razmišljanja. On nam ne obećava život bez problema, ali nam pomaže da se s njima suočimo smirenije, otpornije i s više povjerenja u vlastite sposobnosti.
(Ordinacija.hr)
