Neurotransmiteri u mozgu stvaraju leptiriće u trbuhu, kreiraju ugodu, želju za drugom osobom i čine nas ovisnima o ljubavi
Zaljubljenost može biti najljepši, ali i najgori osjećaj na svijetu. Ovisno o tome ide li sve po planu. Kad se zaljubimo srce nam jače lupa, puls se ubrza, dlanovi se znoje, ništa nam ne može pokvariti euforično raspoloženje. No, iako se često spominje srce u kontekstu ljubavi, ono nema baš puno veze s tim. Jedan drugi organ ima glavnu riječ – mozak. Što se događa s mozgom kad vam netko slomi srce i kako pomoći slomljenom srcu objasnila je biološka antropolginja dr. Helen Fisher.
Romantična ljubav i povezivanje s drugom osobom osnovni su mehanizam preživljavanja od pradavnih vremena s ciljem širenja svog DNK-a, kaže Fisher.
Istaknula je kako nitko nije otporan na odbijanje, svi patimo. Sa svojim istraživačkim timom usporedila je 17 ljudi koji su nedavno prošli odbijanje i pronašli su istih 6-7 stvari koje nam se svima događaju u mozgu.
Odbacivanje je okidač – odgovorite na 13 pitanja i saznajte jeste li opsesivni ljubavnik
Područje u mozgu koje je bilo aktivno tijekom zaljubljenosti i dalje ostaje aktivno, ne ugasi se samo zato jer ste doživjeli odbijanje. Dapače možete osobu zavoljeti više jer se upali regija duboke povezanosti. Nadalje, postaje aktivna regija koja upravlja fizičkom boli, kao i regije u mozgu odgvorne za žudnje te oovisnosti, pojasnila je Fisher.
Ljubav je ovisnost
Romantična ljubav je ovisnost, smatra ona, a slaže se i dr. Philip Stieg, šef neurokirurgije u New York-Presbyterian/Weill Cornell Medical Centru te director Centra za mozak i kralježnicu. Istraživanja tijekom kojih su snimali mozak pokazuju da nas brojne moždane regije i neurokemikalije tjeraju da se ludo zaljubimo. Ispada da je ono što se tada događa u mozgu nalik na reacije koje izazivaju neke ovisnosti. Ali u ovom slučaju to je zdravo…
Snimanjem mozga pronašli smo aktivnost u dijelu koji se zove nucleus accumbens, a aktivira se kod ovisnosti o kokainu ili primjerice kockanja. Taj ne previše poznat dio mozga sudjeluje u sustavu nagrađivanja, jedna je od glavnih jezgri koja omogućuje da se volja pretvori u akciju dopuštajući neko ponašanje u traženju zadovoljstva, pojasnio je dr. Stieg.
Zaljubljivanje je opsesija, smatra on, jer kada nam je samo ljubav na pameti razina serotonina opada – što je trend koji je tipično javlja kod osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem.
Kad osjetite leptiriće u trbuhu to zapravo ‘luduju’ hormoni i neurotransmiteri u mozgu. Istraživači su skenirali mozgove ludo zaljubljenih te pronašli jaku navalu dopamina, neurotransmitera odgovornog za osjećaj ugode. Dopamin nam, zajedno s ostalim kemikalijama, daje tu energiju, fokus i opsesiju koju osjećamo kada smo ludi za nekim, ističe dr. Stieg.
Upozorava kako je to razlog što ljudi koji se liječe od depresije SSRI antidepresivima (selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina) mogu iznenada prestati osjećati strast prema partneru čak se i odljubiti. Razlog je smanjenje razine dopamina.
Ne vole samo ljudi
Ljubav nije rezervirana isključivo za ljude, i neke životinje mogu osjetiti romantiku. Istraživači su pronašli više od 100 vrsta koje pokazuju neku vrstu romantične ljubavi u svome ponašanju.
Njihov dopaminski sistem, kao i naš sve pokreće. Kada je ženka slona u fazi parenja ona se koncentrira na jednog mužjaka, a prija parenja će se stisnuti jedno uz drugo i tapkati surlama. Pa nije li to iskazivanje ljubavi, kaže dr. Stieg.
Mislite da vodite ljubav rijetko? Evo koliko to u prosjeku rade parovi, mogli biste se iznenaditi…
Ali kako prelazimo iz jedne faze u drugu? Kako iz zanesenosti dođemo do zaljubljenosti,a onda do želje za djecom i zajedničkim životom. Dr. Stieg kaže kako je povezanost među dvoje ljudi slična majčinoj ljubavi koju pokreće oksitocin, tzv. hormon ljubavi.
Studije su pokazale da i vazopresin (hormon koji izlučuje hipofiza) pridonosi zaštitničkom ponašanju. Možete to gledati ovako: puno je različitih nivoa požude, privlačnosti te povezanosti u svakoj vezi. Ljubav je vrlo kompleksna, a sve se svodi na preživljavanje i našu dubinsku potrebu da se ‘uparimo’ i nastavimo razmnožavati, kaže dr. Stieg.
N. M.
