Iako se nakon ljetnih praznika u školske klupe ne vraćaju roditelji već djeca, taj povratak u školu itekako može biti stresan za roditelje. Stoga je ovaj članak namijenjen upravo roditeljima kako bi im olakšali tu ljetno-jesensku promjenu.
Razmišljajući o tome zašto bi završetak ljetnih praznika mogao biti stresan za roditelje, palo mi je na pamet niz razloga: i pri tome ih sigurno nisam pokrila sve. A u konačnici, niti ne mora značiti da je svim roditeljima taj period stresan (a ni djeci). Kada se vratim u doba svog djetinjstva, kao djetetu koje je zaista voljelo školu smatram da je mojoj mami glavni izvor stresa bila nabavka knjiga – koje je tada trebalo tražiti po raznim knjižarama u gradu. A ni cijena cijelog školskog pribora nije bila zanemariva.
Kako s pretilim djetetom razgovarati o hrani
Danas su se stvari malo promijenile i roditelji možda više ne hodaju po cijelom gradu i zaviruju u razne knjižare (nije ni njih puno preostalo) kako bi pronašli knjige. No, postoje drugi izazovi.
Sam povratak djeteta u školu za roditelje znači i više obaveza – odlasci na informacije, roditeljske sastanke (vjerujem da neke stvari i dalje ne može u potpunosti zamijeniti računalo). Izvanškolske aktivnosti na koje treba razvažati djecu. Ocjene – a potom i eventualni problemi s istima.
Nesuglasice djeteta s drugom djecom iz razreda
Puno je toga što se otvara početkom školske godine. I promatrajući roditelje koji su razvučeni na sve strane, vjerujem da im nije nimalo lako i da pri pomisli na kraj praznika osjete neki grč u želucu. Mora li to biti tako svake godine? (i ponavljam, ne znači da svi roditelji osjećaju isto i da ih sve muče isti navedeni razlozi).
Mnogo roditelja me traži savjet kako da djetetu pomognu da se što lakše i bolje adaptira na polazak u 1. razred. Moj savjet je uvijek isti – a to je da ukoliko roditelj ima pozitivan stav prema školi, ukoliko uči dijete da iz svake situacije može nešto naučiti, da nema neuspjeha već samo povratna informacija i da je ok pustiti sam sebi neko vrijeme da se priviknemo na novu situaciju – tada će i dijete polazak u školu doživljavati kao nešto normalno i pozitivno.
Ako je roditelj u grču jer ga je strah kakvo će društvo njegovo dijete imati u razredu, kakva će biti učiteljica, hoće li uspjeti savladati gradivo… Tada postoji velika vjerojatnost da se ta strepnja prenese i na dijete.
Ma kakve god verbalne poruke slali, dijete upija one neverbalne. Drugim riječima, ako završetak školskih praznika doživljavate kao nešto neugodno jer vas čeka puno obaveza i izazova – ni djetetov pristup prema povratku u školu neće biti puno bolji. Stoga vjerujem da mijenjam vlastitog stava spram djetetovog povratka u školu nakon ljetnih praznika ujedno možete pomoći i djetetu da taj povratak bude bezbolan.
Kako da povratak u školu bude bezbolan?
Vjerujem da svatko od vas može nabrojati barem 10 pozitivnih stvari o školi: možda to što dijete ima obaveze i uči se raspoređivanju slobodnog vremena i obaveza (što će jednog dana itekako biti korisno); uči nove stvari; provodi vrijeme s vršnjacima; uključeno je u aktivnosti koje ga vesele; socijalizira se; stječe radne navike… Sigurno postoji i niz stvari kojima niste zadovoljni – no ako ih ne možemo promijeniti, ima li smisla ustrajati u negodovanju oko njih? Kada bi učitelj cijeli školski sat potrošio žaleći se na loš sustav, malu plaću, neodgovarajuće materijale – bi li dijete išta naučilo? Sigurno ne bi. Iskreno vjerujem da žalbe i nezadovoljstvo moramo uputiti na pravo mjesto ako tražimo promjenu. U suprotnom one nemaju smisla već samo zatvaraju krug nezadovoljstva.
Djeci nije uvijek ugodno razgovarati o svemu s roditeljima… Što tada napraviti?
Po pitanju škole treba biti fleksibilan
Usmjeriti se na pozitivne stvari koje se u njoj događaju (to je onaj popis od bar 10 stvari koje su pozitivne kada dijete ide u školu) a negativne mijenjati ukoliko možemo. Ukoliko ne možemo promijeniti ono što je negativno, ima li smisla da se stoga živiciramo? Ako ne možemo promijeniti situaciju preostaje nam jedino da mijenjamo svoj pogled na situaciju. To je ono što čine brojni učitelji svaki dan.
Kako bi ove jeseni bilo što manje stresa pri povratku vašeg djeteta u školu, zajedno s djetetom se usmjerite na sve ono pozitivno što ga u školi čeka. Sve ono što je vama ili djetetu prezahtjevno, vidite postoji li opcija da nešto promijenite.
Primjerice, ako vam je naporno 3 puta tjedno dijete voziti na školske aktivnosti i već sama pomisao na to izaziva stres u vama, razmislite možete li se ikako dogovoriti s roditeljima od prijatelja vašeg djeteta pa da naizmjenično vozite djecu. Ili možda može uskočiti baka. Ako je pak vašem djetetu problem matematika i već vas je strah da će na početku zaredati loše ocjene – popričajte s profesorom iz matematike i vidite postoji li opcija dopunske. Ovo su samo okvirni primjeri i naravno da ne vrijede za sve, no generalno vrijedi da se usmjerite na rješenje problema a ne sam problem. To je ono što smanjuje razinu stresa i pomaže da škola bude izvor pozitive a ne negative.
I u moje vrijeme je bilo raznih izazova – drugačijih nego danas, no u svakom slučaju ni starije generacije nisu bile lišene školskih problema. I unatoč tome većina nas školski period pamti kao jedan od ljepših perioda u svom životu. Zašto vlastitim stavom ne bismo to omogućili i svojoj djeci?
Stockholmski sindrom – sve što morate znati o ovom fenomenu
Foto: Shutterstock
