Djeca su od samog rođenja ovisna o roditeljima. Mama je ta koja bebi osigurava sve što joj potrebno za preživljavanje i nesmetan razvoj.
Tate pak potiču psihofizički razvoj, razvoj empatije, pomažu djetetu da se lakše nosi s emocijama, te mu pružaju osjećaj sigurnosti. Međutim, u vrijeme kada počinje prvo odvajanje od roditelja – polazak u vrtić, dolazi i do jačanja straha od odvajanja i straha od stranaca.
Kako razgovarati s djecom oko potresa? Evo što je dobro reći, a što nije
Tako se strah od odvajanja počinje manifestirani već sa 6 mjeseci starosti, a vrhunac mu je između 10. i 18. mjeseca djetetovog života. Dijete tada počinje biti svjesno da su ono i mama dvije zasebne osobe. Prema dječjoj logici, to znači da ga mama ili tata mogu bilo kada ostaviti, a to može ugroziti njegov život. Baš zato djeca počnu panično plakati kada izgube roditelje iz video kruga i iskazuju sveopće veselje kada se opet pojave.
Između 12. i 24. mjeseca djetetovog života, počinje se manifestirati i strah od stranaca. Počinju malo po malo shvaćati kako funkcionira svijet oko njih i da u njemu postoje opasnosti. Evo primjera kako malo dijete razmišlja:”Ti si meni nepoznata osoba, mogao bi me ozlijediti”. Zapravo ovi strahovi su način na koji se priroda pobrinula da dodatno osigura djetetovo preživljavanje i zaštiti ga od mogućih opasnosti izvan njegove obitelji.
Kako pripremiti dijete na odlazak u vrtić?
Danas, na sreću, u vrtićima postoji razdoblje prilagodbe koje djetetu omogućava da postupno upozna novi prostor, brojnu nepoznatu djecu i tete koje su mu potpuni stranci, od kojih ne zna što može očekivati, ali kojima će morati vjerovati i o njima ovisiti. Međutim, to nije dostatno. U vrijeme kada je strah od odvajanja i strah od stranaca na vrhuncu, roditelji trebaju djeci dodatno pomoći da se prilagode novim okolnostima.
Kako olakšati prilagodbu?
- Prošetati pokraj vrtića kako bi dijete vidjelo kako se drugi veselo igraju, pokazati slike unutrašnjosti i aktivnosti.
- Djeci je dobro dati do znanja da će biti puno djece i da će morati dijeliti igračke, te da će ih umjesto roditelja čuvati nove tete.
- Također mu treba dati do znanja što se od njega očekuje – maknut ćemo dudu, sam ćeš ići na WC, dijelit ćeš igračke, sam ćeš jesti i sl. Zato bi bilo dobro da dijete ima kod kuće priliku razvijati svoje vještine poput samostalnog jedenja ili oblačenja.
- Također, bilo bi dobro veselo pričati o vrtiću i svemu novom i uzbudljivom što dijete tamo čeka. To će kod djeteta potaknuti dodatni interes i želju za istraživanjem novog.
- Svakako bi bilo dobro djetetu objasniti rutinu dolaska i odlaska iz vrtića, te što ga tamo očekuje (doručak, igranje na otvorenom, ručak, spavanje i sl.).
Ne smijemo zaboraviti da djeca jako vole rutinu. Ona im daje osjećaj sigurnosti i kontrole. A kada se poremeti, kod njih to izaziva strah i nesigurnost koju često izražavaju agresijom ili ispadima bijesa.
Važnost kretanja za djecu: Više fizičke aktivnost, manje ispada bijesa
Foto: Shutterstock
