Ivan je drag petogodišnji dječak kojeg
njegovi roditelji silno vole. Drag je, topao, voli se igrati i družiti s
bratom i drugom djecom. Voli istraživati jer je veliki znatiželjko. No, Ivan
isto tako zna imati jake emocionalne reakcije kada mu ne ide kako je
zamislio. Primjerice, ponekad gradi velike građevine od kocaka, ali kako je
građevina jako visoka, a i brat mu se još k tome umiješa, Ivan se naljuti i
baci kocke. Kada je tako ljut, baci kocke ravno na brata. I ma koliko puta
njegovi roditelji ponovili da to ne smije raditi, Ivan ih ponovno baci kada se
naljuti.
Filijalna terapija odnosi se na
pristup koji koriste terapeuti igrom kako bi naučili roditelje terapeutskim
vještinama u igri sa svojim djetetom. Kroz pristup
filijalne terapije terapeut educira i supervizira roditelje tijekom njihova
pohađanja posebnih seansa igrom sa svojim djetetom (u dobi od tri do 12
godina). Na seansama su roditelji fokusirani na dijete i dijete je to koje vodi
igru.
Ovaj pristup je osmišljen tako da se problemi rješavaju kroz jačanje međusobnih
odnosa u obitelji. Roditelje se uči osnovnim principima i vještinama koje se
koriste u terapiji igrom, kao što su empatičko reflektiranje, prepoznavanje i
odgovaranje na djetetove osjećaje, adekvatno postavljanje granica, poticanje
razvoja dječjeg samopoštovanja i strukturiranje posebnog vremena za igru jednom
tjedno kada se s djetetom igraju na način da koriste osnovne terapeutske
vještine.
Kada roditelji steknu određenu razinu
vještina tada počinju održavati seanse igrom s djetetom kod kuće. Roditelji
trebaju stvoriti ugodnu, podržavajuću atmosferu s bezuvjetnim prihvaćanjem
djeteta i bez osuđivanja kako bi se dijete osjećalo sigurno izraziti svoje
potrebe u odnosu s roditeljem, kao i strahove, želje, osjećaje i unutarnje
borbe. Roditelji između seansi razgovaraju s terapeutom o seansama igrom te ih
terapeut dodatno educira kroz davanje konkretnih uputa, demonstrirajući određene
situacije, igrajući uloge te gledajući video snimke seansi.
Ivanovi brižni roditelji su odlučili da žele da se Ivan nauči nositi sa svojim frustracijama. Upravo zbog toga,
Ivanova mama se prijavila na program filijalne terapije igrom. Tijekom
razgovora, saznalo se da je Ivanova mama primijetila ljubomoru u odnosu na
mlađeg brata te da je uočila da je općenito nesigurniji od sebe kada ga
se usporedi s bratom. Također, željela je
naučiti kako da dosljedno postavi granicu kada Ivan baca kocke na brata,
odnosno kako da mu pomogne da se nosi sa svojim uobičajenim, svakodnevnim
frustracijama.
Filijalna terapija
može pomoći roditeljima da:
- Jasnije razumiju dječje brige i druge
osjećaje - Nauče nove vještine za poticanje
suradnje svoga djeteta - Uživaju igrajući se s djetetom i dajući
mu pozitivnu pažnju - Povećaju svoje vještine slušanja i
razviju otvorenu komunikaciju s djetetom - Razviju osjećaj roditeljskog
samopoštovanja - Mogu lakše vjerovati svom djetetu
- Nauče nove načine za nositi se s
frustrirajućim situacijama obiteljskog života
Kako filijalna terapija pomaže djetetu?
S druge strane, filijalna terapija može pomoći djetetu da izrazi
svoje osjećaje i strahove kroz aktivnost igranja. Kroz određeno vrijeme dijete
uspijeva:
- Bolje razumjeti svoje osjećaje
- Prikladnije izražavati svoje osjećaje
- Lakše reći roditeljima što je to što mu
je potrebno, što je to što ga mući - Postati vještije u rješavanju problema
kao i u tome da zatraži pomoć kada mu je potrebna - Smanjiti učestalost problematičnih
ponašanja - Osjećati se sigurnije i imati više
povjerenja u roditelje - Imati više samopoštovanja i povjerenja
u svoje sposobnosti
Kroz process filijalne
terapije Ivanovi roditelji su uz pomoć terapeuta osvijestili koje su im jače, a
koje slabije strane u odnosu prema djeci, posebice prema Ivanu. Mama je shvatila
da se teško nosi s Ivanovim izražavanjem neugodih emocija, kao što je, primjerice,
ljutnja, pa je stoga bilo potrebno načiti je kako da empatički reflektira taj
osjećaj kada ga Ivan izrazi te kako da Ivana usmjeri na prihvatljivo
izražavanje emocija. Osim toga, Ivanova mama je uvježbavala kako da postavi granice na adekvatan način, da pri
tome empatički razumije djetetovu frustraciju, ali i da postavi jasne granice
njegovog ponašanja dajući mu opcije u toj situaciji, kako da izrazi svoju
frustraciju na adekvatan način.
Istraživanja o filijalnoj
terapiji pokazala su da je ovaj pristup djelotvoran u poticanju pozitivnih i
dugoročnih promjena kod djeteta, ali i kod ostalih članova obitelji. S obzirom
na efekt osnaživanja i jačanja obitelji, korištenjem ovog relativno
kratkotrajnog, znanstveno dokazanog pristupa, posljednjih godina se filijalna
terapija igrom značajno proširila diljem svijeta.
Ukoliko želite saznati više o
filijalnoj terapiji možete kontaktirati Tatjanu Gjurković na tatjana@centarproventus.hr ili 095 804 3982.
Autorice teksta:
Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom, psihoterapeut
Tea Knežević, bacc.univ.psiholog
