Otkako je započela pandemija korononavirusa, ustalio se izraz „novo normalno“.
I iako je intencija prihvaćanja novog normalnog dobra i možda apelira na to da se ljudi lakše prilagode novim zahtjevima, nameće se pitanje je li ova promjena za sve nas potpuno normalna?
Činjenica je da pandemija – o kojoj god se radilo – nije nešto normalno i uobičajeno s čim se ljudi redovito susreću. Do pojave koronavirusa i ove pandemije većina ljudi vodila je potpuno drukčije živote – svaki dan su odlazili na posao, djeca su išla u školu/vrtiće, odlazili su u kupnju, putovali su…
Većinu toga ljudi su uzimali zdravo za gotovo do trenutka kada su one postale ograničene. Tek tada je većina osvijestila da i male stvari – poput opuštenog odlaska u nabavku – zapravo znače puno. Sada je i odlazak u trgovinu obilježen svojevrsnom procedurom i stresom, a kamoli sve druge promjene koje nisu toliko banalne.
Slavlje Božića u vrijeme pandemije
I blagdani u ovom periodu izgledaju znatno drukčije nego prije. Druženja su svedena na minimum (ili ih uopće nema), obiteljski objedi i zajedničko vrijeme sa širom obitelji postaje opasno zbog rizika od obolijevanja starijih osoba, a ni punjenje baterija na skijanju ili nekoj drugoj destinaciji nije opcija. Zbog svih tih promjena i odricanja od običaja koje su ljudi godinama njegovali i koji su ih ispunjavali, normalno je da će se javiti paleta osjećaja: od straha pa sve do ljutnje. Normalno je osjećati strah od toga da se netko od naših bližnjih zarazi; normalno je osjećati strah ako nas prijatelji pozovu da u paru dočekamo Novu godinu; normalno je osjećati ljutnju jer na godišnji odmor ne možemo otputovati na željenu destinaciju…
Reći istinu djetetu o Djedu Božićnjaku ili ne?
Sve naše emocije su normalne i iako nisu ugodne daju nam informaciju o tome što se zbiva s nama, a istodobno govore što nam treba. Ako nas je strah, treba nam utjeha. Ako smo ljuti, trebamo se „ispucati“ i vidjeti što možemo učiniti, itd. Svaku svoju emociju i reakciju na određenu situaciju trebamo dobro osluhnuti, a ne pokušati zatomiti. Ako zatomljujemo svoje strahove, nećemo dobiti potrebnu utjehu, a tijekom vremena nagomilani i potisnuti strahovi mogu eskalirati u obliku napadaja panike tek kada sve prođe.
Drugim riječima, iako nas je pandemija na neki način prisilila na fizičku distancu od bližnjih tijekom blagdana, to ne znači da se od drugih ljudi moramo distancirati mentalno. S drugima uvijek možemo razgovarati o tome kako se osjećamo, a u slučaju da koristimo napredniju tehnologiju od običnog telefona, tada možemo s njima i popiti kavu licem u lice putem ekrana.
Kako se nositi s promjenama
Kako pandemija ne jenjava ni tijekom blagdana i kako ljudi sve više postaju svjesni da ovakvo provođenje vremena nije normalno, jedino što preostaje da biste očuvali svoje mentalno zdravlje jest prilagodba novim situacijama i preusmjeravanje fokusa na ono što možete umjesto na sve ono što ne možete. Primjerice, ako ste ljuti jer ne možete na doček Nove godine s prijateljima (čime je prekinut vaš dugogodišnji običaj), smislite kako biste na drugi način mogli organizirati taj doček. Možda bi svatko za sebe mogao pripremiti zakusku kod kuće, uključiti kamere na laptopu i Novu godinu dočekati u društvu na taj način. Pri tome se ne morate uvjeravati da je to isto kao da ste negdje svi skupa uživo i da nema neke velike razlike, no opet je bolje nego da večer provedete „pumpajući“ svoju ljutnju.
Ako ste svake zime išli na putovanje kako biste napunili baterije za nadolazeću godinu, a sada to nije moguće, umjesto da se prepustite tuzi i sjeti, razmislite što vas još osim putovanja veseli i kako biste mogli sami sebe „maziti“ i razmaziti tijekom tih dana koji su bili rezervirani za putovanje. Možda možete nakupovati knjige, možda se možete počastiti bocom vrhunskog vina koju si nikada prije ne biste priuštili, možda možete svaki dan uživati u mirisnoj kupki… Vjerujem da ima mnogo načina kako sami sebi možemo ugoditi. Umjesto da smo opterećeni jednim koji sada nije moguć, zašto ne razmisliti o mnoštvu drugih? Promjene nisu lake, posebno kad je riječ o promjenama koje nisu nabolje. Da biste se s promjenom mogli nositi, neophodno je dati si određeno vrijeme za adaptaciju. U tom periodu si trebamo dopustiti da osjećamo emocije koje osjećamo – i ljutnju i tugu i strah. Trebamo si dopustiti da svoje emocije smijemo podijeliti s drugima jer na taj način izbacujemo iz sebe ono što nas muči, a u isto vrijeme dobivamo ono što nam je potrebno: pažnju, podršku, utjehu.
Kada dijelimo svoje misli i osjećaje s drugima, također postoji velika vjerojatnost da i oni s nama podijele svoje što nas automatski povezuje i omogućuje da se osjećamo bolje – jer, poruka koju dobivamo je da nismo jedini koji se tako osjećaju. I u konačnici, nakon što izventiliramo svoje osjećaje i nakon što se adaptiramo na to da situacija nije najpovoljnija, važno je fokus prebaciti na potencijalno rješenje. Možda ono neće biti idealno, no cilj je izvući najbolje što možemo iz situacije i sjetiti se da nijedna kiša ne pada vječno. Ali dok pada i dok nema sunca na obzoru, postoji niz stvari koje možemo raditi tijekom kišnih dana.
Naputci za prilagodbu:
- Osvijestite svoje emocije, nemojte ih potiskivati – one su normalne
- Fizička distanca nije isto što i socijalna – bliskost s drugima i dalje možete održavati, čak i ako niste u istom prostoru
- Dopustiti emocijama da izađu nije isto što i pustiti da nas preplave – ako primjerice „pumpamo“ svoju ljutnju, ona će vrlo vjerojatno zamagliti potencijalna rješenja i izlazak iz nezadovoljavajuće situacije
- Budite kreativni (ili neka kreativnost umjesto vas odradi Google) i smišljajte zamjene kako biste zadovoljili svoje potrebe tijekom blagdana: možda vas poneka ugodno iznenadi
- Umjesto da se vodite time da svaka situacija nosi problem, držite se načela da svaki problem ima rješenje
- Stvari su rijetko kada crno-bijele, pa tako i ova situacija donosi neke prednosti: ako ove godine niste mogli ići na egzotično putovanje, to znači da ste uštedjeli priličnu svotu novca. Na sve možemo gledati iz više kutova – zašto ne odabrati onaj povoljniji?
- Poslije kiše dolazi sunce – iako se nekada čini da kiša nikada neće prestati i da će vječno ostati crno, sivo i tmurno, sunce uvijek izađe. Zar ne?
Foto: Shutterstock
