Ljubav na terapiji: Vodič za sretno partnerstvo knjiga je za vas ako ste zarobljeni u vezi koja vam je sve manje jasna.
Ako vi i vaš partner nailazite na iste prepreke, iste optužbe i ista neispunjena obećanja. Ako imate problema s intimnošću, komunikacijom, roditeljstvom ili radostima seksa. Ako je iza vas niz nesretnih veza. Pa čak i ako je naizgled “sve u redu” u vašem partnerstvu i životu, ali niste sretni. I nikad se ništa ne mijenja.
Otkrijte pravi problem i uz pomoć konkretnih primjera i savjeta ga ne samo riješite već sami sa sobom, svojim partnerom i voljenima ostvarite cjelovit odnos.
Dr. Veronika Podgoršek terapeutkinja je specijalizirana za partnersku i obiteljsku terapiju te kolumnistica i predavačica. Ovo je njezina treća knjiga, a prijevod na hrvatski potpisuju Daria Bogović i Jagna Pogačnik. Mi vam iz knjige donosimo ulomak koji vam pomaže u boljem i kvalitetnijem komuniciranju.
Izražavanje potreba
Čovjek je biće odnosa, to je beskrajno važno. Uspostavljanje i održavanje odnosa prije svega znači komunikaciju: komuniciranje i tumačenje poruka drugoga. Cijeli spektar komunikacije uvijek je višeslojan i, osim izbora riječi, uključuje i ton glasa, brzinu govora, geste, izraze lica, osobni prostor i još mnogo toga. Međutim, nipošto nije nužno da različiti komunikacijski kanali uvijek prenose istu poruku. Na primjer:
Nikako se ne možete vratiti u radnu rutinu? Pomoći će 5 savjeta stručnjaka
Žena ljutito pere posuđe, a zvuk udaranja čaša toliko je glasan da se ne čuje zvuk televizora.
Muž: Nešto nije u redu?
Žena: Ne.
Muž: Meni se čini da nešto nije u redu.
Žena uzdahne i zakoluta očima: Nije ništa.
Muž: Zašto onda imam dojam da ćeš svake sekunde sve razbiti pred sobom?
Supruga: Nije ništa. Hoćeš li ti prati posuđe?
Muž: Samo sam htio provjeriti je li sve u redu…
Prema tome, važno je imati na umu da verbalna komunikacija i govor tijela nisu uvijek usklađeni; u takvim slučajevima ishod razgovora uglavnom određuje potonje. Ni muž iz našeg primjera ne vjeruje svojoj ženi da je sve u redu i da joj ne smeta što on leži ispred televizora dok ona radi. No istodobno mu se ne da prati posuđe umjesto nje.
Navest ću neka, po mom mišljenju najvažnija “pravila” komunikacije, svojevrsni brzi vodič za uspješnu komunikaciju. Pravila glase kako slijedi:
1. Slušajte:
Ako želite razumjeti svog partnera, prvo ga morate saslušati i čuti što vam govori. Ponudite mu priliku da izrazi i objasni svoje misli i osjećaje bez prekidanja i uskakanja u riječ. Ne možete mu čitati misli!
2. Jasno se izražavajte:
Vaš će vas partner moći razumjeti samo ako mu jasno i bez oklijevanja kažete kako se osjećate, kako razmišljate. Vaš partner nije vidovit. Nitko nije.
3. Provjerite:
Nemojte pretpostavljati da sve odmah razumijete. Ne predviđajte i ne oslanjajte se na zdrav razum – pitajte! Kada vam vaš partner odgovori na pitanje, upotrijebite dodatna pitanja kako biste bili sigurni da sve dobro razumijete. Možda vam neće odmah biti sve jasno, ali to nije strašno. Ustrajte. Mi, ljudi, ponekad smo vrlo kompleksni. Vi i vaš partner također.
4. Govorite o sebi, a ne o svom partneru:
U komunikaciji počnite od svojih osjećaja, a ne od činjenica o drugom. Važno je kako se JA osjećam, a ne što si TI opet učinio. Čujete li razliku? JA služi kao objašnjenje. TI se shvaća kao optužba. Na primjer: Muž dolazi s posla kasnije nego što su se dogovorili on i žena, on često tako kasni, a žena je frustrirana. Ako žena odgovori s JA, njezino obraćanje zvuči ovako: “Kad te čekam, osjećam se izigranom jer time prolazi vrijeme koje bih rado posvetila nečemu drugom. Osjećam se drugorazrednom osobom i bez poštovanja i mislim da to ne zaslužujem.” Ali, ako ona odabere TI, rekla bi: “Opet kasniš, svaki te dan čekam! Zašto uopće pregovaramo ako se ničega ne držiš?!” Situacija je, dakle, oba puta ista, osim što u slučaju TI žena napada, a u slučaju JA obraća se mužu s poštovanjem. Njezina poruka nije isključivo negativna, što ostavlja otvoren manevarski prostor za dijalog.
5. Pronađite kompromis:
Nakon što su partneri uvjereni da se međusobno razumiju, vrijeme je da se pronađe zajedničko rješenje i provede u praksu. Samo su tako moguće zdrave promjene i zajednički rast u partnerstvu. Međusobno razumijevanje partnera nema koristi ako ne znate živjeti svoje različitosti i uzeti ih u obzir u komunikaciji i životu općenito.
Komunikacija sadrži mnogo više od izraženih riječi! Kada nas partner stvarno sluša, to nam daje osjećaj čujnosti. A s osjećajem čujnosti dobivamo i osjećaj da nas razumije. Osjećaj razumijevanja donosi nam osjećaj da smo voljeni.
Zato što me slušaš, možeš me razumjeti, a time što si voljan razumjeti me, daješ mi snažan osjećaj da sam ti važan, da me voliš!
Bez razumijevanja ne može biti ljubavi, a to je temelj uspješne komunikacije, koja je pak osnova uspješne promjene. Svrha svih razgovora, naime, nije samo da dvije osobe shvate međusobno kako se osjećaju, nego da promijene svoje živote, odnose i, u konačnici, sebe, kako bi lakše ostvarile svoje potrebe i potencijale. Samo to je pravi put komunikacije.
Gdje nema kompromisa, ponavljaju se stare zamjerke i obrasci. To je svakodnevica parova koji na terapiji kažu: “Puno razgovaramo, ali to ništa ne pomaže!” Naravno da ne pomaže jer su tek na pola puta do cilja. Nedostaje dogovor o zajedničkom, zapravo zajednički razgovor, koji se također mora provesti.
Zvuči jednostavno, ali nije. Sukob je često dovoljno stresan da čovjek nehotice zauzme obrambeni stav ili udari po protivniku. Kako bi se zaštitio, izražava se samo s ti, ti, ti – umjesto s ja koji kaže kako nešto doživljavamo i partneru daje prostor za dublje i konstruktivnije razmišljanje.
Osim toga, govoreći o sebi i o svojim osjećajima, mnogi misle da time postaju još ranjiviji. Svatko tko se u vezi osjeća izrazito nesigurno i otuđeno od partnera morat će u takav pristup uložiti mnogo truda i samokontrole. Međutim, samo uz puno poštovanja i ravnopravnu komunikaciju koja zbližava i spaja, a ne razdvaja i kida, partneri se mogu nositi sa svim teškim situacijama. Istina je, međutim, da oboje moraju težiti tome. (…)
U partnerskim odnosima nailazimo na probleme i nesuglasice koje treba rješavati. Međutim, kada se mišljenja ne mogu razmjenjivati na način da se čuje i da te se čuje te da se pronađe odgovarajuće zajedničko rješenje, dobro je uzeti malo vremena za sebe. To ne znači odlazak, povlačenje ili bijeg, već samo vrijeme za smirivanje jer oba partnera znaju da se ništa ne može pomesti pod tepih. Može biti dobar trik da partneri, kada im je ugodno u vezi, odrede neko “sigurno” mjesto, na primjer u stanu ili kafiću na kraju ulice, gdje se nakon određenog vremena (nakon sat, dva ili sljedeći dan) sastaju i razgovaraju o problemu koji se među njima pojavio. Problemi koje ne riješimo rastu kao gruda snijega i ostavljaju sve dublje tragove, a oni na kraju mogu dovesti do takvih ogorčenosti da se dugoročno više ne mogu ispraviti. Ljudi se nikada ne razvode ili rastaju iz jednog jedinog razloga, nego zbog spleta problema s kojima se nisu pozabavili kad je za to bilo vrijeme.
Kako god bilo, važno je znati da smo svi mi samo ljudi i da svi ljudi griješe te da su pogreške važne jer su uvijek prilika za rast i razvoj. Problem, međutim, nastaje ako iz njih ništa ne naučimo i stalno ih ponavljamo.
Foto: Shutterstock
