Svi znamo kako bismo trebali imati zdrave granice u odnosu s drugim ljudima.
One su nam potrebne kako bismo ostvarili balans u privatnoj i poslovnoj sferi našeg života, kako bismo se nosili s toksičnim ljudima i okružjima te kako bismo uživali u blagodatima bliskih odnosa s ljudima do kojih nam je stalo. No što to uopće znači posjedovati “zdrave” granice? Na koje načine možemo verbalizirati svoje potrebe te naučiti reći “ne”? Kako da postanemo asertivniji, a da se pritom ne priklonimo agresiji?
U globalno uspješnom priručniku “Postavite granice, pronađite mir”, a u izdanju Mozaik knjige, Nedra Glover Tawwab, priznata terapeutkinja i Instagram influencerica, pruža odgovore na ova vječito aktualna pitanja koristeći najrecentnije metode kognitivne bihevioralne terapije. Jednostavnim tonom, s kojim se svatko može saživjeti, Tawwab izlaže jednostavne, no vrlo moćne i uspješne načine kako: postaviti zdrave granice u različitim sferama našeg života, identificirati naše potrebe i jasno ih i bez opravdanja verbalizirati u odnosu s drugima i razotkriti srž problema poput suovisnosti, anksioznosti, depresije, traumatskog vezivanja, pregorijevanja i sl.
4 načina kako ćete neuspješno izraziti granice i jedan koji uistinu djeluje.
1. Pasivni način
Kad je netko pasivan, njegove/njezine misli zvuče otprilike ovako: “Neugodno mi je drugima govoriti o svojim potrebama. Zato je najbolje da ih zadržim za sebe.” Biti pasivan znači poricati svoje potrebe, ignorirati ih kako bi se drugi osjećali ugodno. Ljudi koji komuniciraju na pasivan način boje se kako će drugi shvatiti njihove potrebe – možda će ih druga osoba napustiti – pa ne čine ništa kako bi ih zadovoljili.
Evo još nekoliko primjera pasivnosti:
• imate problem, ali ne kažete ništa
• dopuštate drugima da rade i govore ono s čime ne slažete
• ignorirate okidače zbog kojih lako planete.
2. Agresivni način
Kad je netko agresivan, mogao bi reći ili implicirati sljedeće: “Pogledaj kako se osjećam zbog tebe.” Agresivna je komunikacija napad na drugu osobu grubim, nasrtljivim ili nepristojnim riječima i ponašanjem, umjesto da jednostavno kažemo što želimo. Agresivnošću zahtijevamo da drugi vide koliko smo se uzrujali zbog njih. Kad su ljudi agresivni, ne obaziru se na to kako se drugi osjećaju zbog njihova ponašanja. Zastrašivanje ljudi svojim ponašanjem i verbalnim uvredama ili napadima je nedopustivo.
Evo još nekoliko primjera agresivnosti:
• ponižavate druge kako biste dokazali da ste u pravu
• koristite se vikanjem, vrijeđanjem i psovanjem kao taktikom za izražavanje svog mišljenja
• spominjete prošlost s namjerom da osramotite druge ljude
• glasno izražavate svoj stav, iako niste u pravu (izmišljate “činjenice” kako biste dokazali da ste u pravu)
• suprotstavljate se drugima kako biste izazvali svađu
• ismijavate druge cinizmom; na primjer, nekomu kažete da je debeo, a zatim dodajete: “Znaš da se samo šalim; nemoj biti tako osjetljiv.”
3. Pasivno-agresivni način
Kad je netko pasivno-agresivan, njegove/njezine misli zvuče otprilike ovako: “Pokazat ću drugima kako se osjećam, ali ću poricati kako se osjećam.” Ponekad, kad se ljudi ponašaju pasivno-agresivno, čine to nesvjesno jer ne razumijemo uvijek razloge svog ponašanja. Razgovarajući s klijentima više od desetljeća, otkrila sam da je pasivna agresija najčešći način na koji izražavamo svoje osjećaje i potrebe. Kad mi ljudi opisuju situacije u kojima je očito da su se ponašali pasivno-agresivno, upitam ih: “Dakle, niste jasno drugima dali do znanja što želite, nego ste im to pokazali?”
Problem je u tome što ljudi ne mogu pogoditi naše potrebe na temelju toga kako se ponašamo. Možda ne znaju protumačiti naše ponašanje ili čak i ne primjećuju da im pokušavamo poslati poruku. Svoje želje jednostavno moramo izraziti verbalno. Pasivna agresija jedan je od načina na koji se opiremo izravnom postavljanju granica. Kako bismo izbjegli konfrontaciju, nadamo se da će druga osoba, putem naših neizravnih postupaka, shvatiti gdje je pogriješila i sama ispraviti svoje ponašanje. No, nećemo dobiti ono što želimo tako što se pretvaramo da nas ne smeta i izbjegavamo izravno izražavanje svojih potreba. Kad nismo izravni, radimo na svoju štetu jer naše potrebe ostaju nezadovoljene. Zbog toga smo samo još više nezadovoljni i uznemireni u našim međusobnim odnosima.
Evo još nekoliko primjera pasivne agresije:
• uznemireni ste, ali odbijate to priznati
• verbalno napadate druge zbog nečega što nije povezano s trenutačnom situacijom
• razdražljivi ste iz nepoznatog razloga (čest slučaj)
• spominjete probleme iz prošlosti
• žalite se na problem koji imate
• navodite što biste sve mogli riješiti, ali nemate namjeru time se pozabaviti.
Ako na Interliberu kupujete samo jednu knjigu, možda je upravo ova pravi izbor
4. Manipulacija
Kad se netko koristi manipulacijom, čini ili govori ono za što se nada da će prouzročiti osjećaj krivnje kod druge osobe pa će ta osoba raditi ono što manipulator želi: “Neizravno ću te natjerati da radiš ono što ja želim.” Primjećujem pokušaje stvaranja osjećaja krivnje kad čujem riječi poput “uvjeriti”, “natjerati” ili “nagovoriti”. Činjenica je da manipuliranje ljudima gdjekad može biti uspješno. Mnogi odrasli i djeca koriste se manipulacijom kako bi zadovoljili svoje potrebe, preklinjući dok ne uvjere drugu osobu da popusti. Ipak, postoji razlika između manipulacije i sklapanja dogovora, a evo kako je uočiti.
Pri sklapanju dogovora, čak i ako je taj dogovor nepošten, svaka je strana svjesna onoga na što je pristala. Za djecu bi sklapanje dogovora moglo zvučati ovako: “Ako budem dobar u školi, hoćeš li mi dati slatkiše kad se vratim kući?” Za odrasle bi to moglo zvučati ovako: “Ako s tobom gledam akcijski film, hoćeš li sa mnom gledati romantičnu komediju?” Osoba kojom se manipulira često nije svjesna da je se iskorištava. Manipuliranje je zbunjujuće jer manipulator pokušava natjerati drugu stranu da se osjeća loše. Iz toga razloga smo skloni popustiti u situacijama na koje inače ne bismo pristali.
Evo još nekoliko primjera manipulacije:
• manipulator problem koji imate s njim pretvara u isključivo vaš problem (izluđivanje)
• manipulator traži pomoć u zadnji čas govoreći da nema izbora
• manipulator priča priče čija je namjera izazvati sažaljenje
• manipulator izostavlja ključne dijelove priče kako bi vas uvjerio da ga poduprete
• manipulator vam uskraćuje svoju naklonost kako biste se osjećali loše ili promijenili svoje ponašanje
• manipulator iskorištava vaš međusobni odnos kako bi vam pokazao da je nešto vaša dužnost; na primjer, “supruge bi trebale kuhati” ili “trebao bi viđati svoju majku svaki dan”.
Odmorite se uz dobru knjigu – od korisnih priručnika do fantastičnih romana
Asertivnost je pravi put
Kad je netko asertivan, njegove/njezine misli zvuče otprilike ovako: “Znam koje su moje potrebe i jasno ću ih izraziti.” Najzdraviji način da izrazite svoje granice jest da budete asertivni. Za razliku od svih prethodno spomenutih oblika neučinkovite komunikacije, asertivnost je način na koji jasno i izravno iznosite svoje potrebe. Asertivnost uključuje izražavanje svojih osjećaja otvoreno i bez napadanja drugih. Asertivnošću nikomu ništa ne namećete, to je ustvari način na koji zahtijevate od drugih da vas čuju.
Evo još nekoliko primjera asertivnosti:
• kažete “ne” svemu što ne želite učiniti
• govorite ljudima kako se osjećate zbog njihovih postupaka
• iskreno govorite o svojim iskustvima
• reagirate u trenutku događanja
• umjesto da razgovarate s trećom stranom, izravno razgovarate s osobom s kojom imate problem
• unaprijed izražavate kakva su vaša očekivanja, umjesto da pretpostavljate da će ih ljudi sami shvatiti.
Kako uspješno verbalizirati granice? Budite uporni i slijedite ova tri jednostavna koraka
Korak 1: Budite jasni. Dajte sve od sebe da budete što izravniji. Pazite na ton glasa – nemojte vikati ili šaptati. Ljudi neće shvatiti vašu granicu ako koristite složene riječi ili žargon. Duboko udahnite i usredotočite se na to da budete precizni.
Korak 2:Izravno navedite što trebate i želite ili recite “ne“. Nemojte samo govoriti o onome što vam se ne sviđa, recite što trebate i želite. Odredite kakva su vaša očekivanja od drugih ili odbijte ponudu.
Korak 3: Najteže se nositi s nelagodom koja nastaje kad postavimo granice. Nelagoda je najčešći razlog zašto želimo zaobići postavljanje granica. Česta je pojava da poslije osjećamo krivnju, strah, tugu, grižnju savjesti ili neugodnost.
Korak 4: Najteže se nositi s nelagodom koja nastaje kad postavimo granice. Nelagoda je najčešći razlog zašto želimo zaobići postavljanje granica. Česta je pojava da poslije osjećamo krivnju, strah, tugu, grižnju savjesti ili neugodnost.
Foto: Shutterstock
