Ljudi koji su uvjereni da njihov život ima svrhu manje su skloniji razvoju Alzheimerove bolesti ili blagog kognitivnog pogoršanja, sugerira nova studija.
Budući stanovništvo stari, a demencija postaje sve češća dijagnoza, javlja se i sve veći poticaj za utvrđivanjem uzroka bolesti, povezanim čimbenicima rizika i načinima sprječavanja, objasnio je koautor studije dr. Aron S. Buchman, izvanredni profesor Odjela neuroloških znanosti na Sveučilištu Rush iz Chicaga.
“Istraživači s velikim zanimanjem proučavaju psihosocijalni faktore i njihovu povezanost s kognitivnim propadanjem i demencijom u kasnijem životu,” rekao je.
Studijom je proučavan pozitivan pogled na život i njegov mogući utjecaj na sprječavanje demencije.
“Istraživanjem smo željeli ustanoviti mogu li sreća, svrha u životu i blagostanje biti povezani sa smanjenim rizikom od demencije”, objasnio je Buchman.
U istraživanju objavljenom u časopisu Archives of General Psychiatry je sudjelovala 951 starija osoba bez simptoma demencije. Nakon četverogodišnjeg proučavanja, kod 16.3 posto sudionika se razvila Alzheimerova bolest.
Znanstvenici su otkrili da su osobe koje su imale najpozitivnije izjave o životu ujedno imale najmanju šansu za razvoj bolesti. Također, ispitanici koji su potvrdili da njihov život ima smisao su manje sklone razvoju blagog kognitivnog pogoršanja. Kod ovih je pojedinaca zabilježena i sporija stopa kognitivnog propadanja.
Iako još uvijek nije poznato postoji li biološki razlog za ovakvo stanje, znanstvenici tvrde kako je jedna mogućnost da osoba s visoko izraženim smislom u životu može imati manji rizik od razvoja demencije zbog onoga što ta ista svrha uključuje.
“Čini se kako su psihosocijalni faktori poput društvene, fizičke i kognitivne aktivnosti te svrhe u životu povezani s duljim životom, smanjenom stopom smrtnosti i invalidnosti”, zaključio je Buchman.
K. R.
