Bruno Šimleša smatra kako se na negativne komentare ne treba obraćati pažnja jer tako one koje ih šire samo “hranimo”
Zašto pojedinci vole komentirati statuse na portalima i društvenim mrežama?
Ne treba sva komentiranja staviti u isti koš jer postoje ljudi koji doista žele doprinijeti smislenom i razumnom javnom diskursu. Naravno, kako ta kultura kod nas nije raširena često se događa da si takvi ljudi odustanu od komentiranja na portalima gdje dominiraju trolovi i hejteri. Svoje komentare onda zadrže na vlastitim profilima i stranicama na društvenim mrežama. Većina komentatora ipak spada u kategoriju ljudi koji ne dobivaju dovoljno pažnje u offline svijetu pa onda poput djece koja ne znaju dobiti pažnju nečim smislenim, kreiraju scenu. Znaju da će ostrašćeni pljuvački komentar dobiti pažnju i to koriste. Doslovce ista taktika kao i kod nezadovoljne djece…
Što mislite o pojedincima koji nikada ne bi komentirali tekst ili status na internetu?
Jer mi doista ne znamo raspravljati. Znamo navijati za jednu ili drugu stranu, znamo ne slušati i vrijeđati drugu stranu, u tome smo odlični kao društvo. A ne znamo svoje stavove, bar na trenutak, ostaviti po strani i pokušati istinski čuti drugu stranu. Pljuvanje nam ide fantastično, slušanje i uvažavanje neistomišljenika osjetno manje.
Socijalna anksioznost među najčešćim je mentalnim poremećajima – što je uzrokuje?
Trebamo li obraćati pažnju na negativne komentare?
Ne, ne i ne. Jer to je točno ono što žele. Svako davanje pažnje, čak i negativne, njih raduje. Jer su dobili ono što žele – reakciju. Na svojim društvenim mrežama ignoriram one koji na taj način žele izazvati reakciju, to ih najviše boli. Pozdravljam kada netko kulturno izrazi neslaganje, ali svako vrijeđanje, hejtanje pa i trolanje, jednostavno brišem i(li) blokiram. Ljude iznenadi jer često brišem i blokiram one koji “zastupaju” moju stranu, ali vrijeđaju one druge. Ali čim vrijeđaju, čak i ako nam se mišljenja oko nečega slažu, mi nismo na istoj strani.
Često se putem komentara vode i “virtualni ratovi” oko određenih tema, može li takav angažman nešto dobro donijeti?
Najčešće ne donosi ništa dobro jer se dvije strane uopće ne slušaju. Takve rasprave služe aktivaciji istomišljenika, a ne konstruktivnoj raspravi neistomišljenika. Takvih je možda 5 posto rasprava u online svijetu. Dominiraju pljuvačka natjecanja sukobljenih strana bez ikakve mogućnosti razumijevanja, uvažavanja ili uopće slušanja druge strane.
Tko su ljudi koji čitaju komentare i što oni njima znače?
Znam mnoge ljude koji uvijek prvo čitaju komentare, a tekst tek ponekad. Oni su svojevrsni voajeri na društvenim mrežama. Naravno, to znaju i brojne tvrtke i organizacije pa onda zaposle ljude koji će pisati pozitivne ili negativne komentare, ocjenjivati ih, sve u svrhu kreiranja lažne slike o popularnosti određenog stava. Nema ozbiljnije političke ili društvene kampanje koje se ne služi i tim sredstvima.
Okružite se pravim ljudima i okolinom ako želite uspjeh i promjene
Ana Abrahamsberg/Ordinacija.hr
Foto: Nina Đurđević