Koliko vam se puta dogodilo da ste se iznervirali jer ste u tramvaju ili u uredu bili primorani slušati tuđi telefonski razgovor? Sigurno ste u svojoj glavi pokušali odgonetnuti što godvori osoba koju ne čujete.
Psiholozi
su otkrili pravi razlog ovog uzrujavanja! Dok slušamo tuđi jednostrani
razgovor, naš mozak pokušava dešifrirati što osoba na drugoj strani linije
govori. Samim time, naša je koncentracija narušena.
Istraživači
Sveučilišta Cronell su u svoje ispitivanje uključili 41 osobu i usporedili
njihove sposobnosti razmišljanja u različitim situacijama: kad su one primorane
slušati razgovor dviju osoba, monolog, jednostrani razgovor (tzv. polulog) i
tišinu.
Nimalo
iznenađujuće, najlošije rezultate na provjeri pažnje i fokusiranosti imali su ispitanici
koji su slušali jednostrani razgovor. Stručnjaci objašnjavaju pozadinu: naš mozak
se silno trudi otkriti što govori druga osoba koju ne čujemo. Kod monologa je
lako za pretpostaviti što će govornik sljedeće reći, međutim, kod jednostranog
je razgovora to vrlo teško.
Prisluškujemo li namjerno?
“Kada
čujemo obje polovice razgovora, to nas neće dekoncentrirati, no, samo jedna
polovica razgovora hoće. Pažnja se refleksno prebacuje na tuđi razgovor zbog
njegove nepredvidivosti. Ljudi si jednostavno ne mogu pomoći. Mozak posvećuje
više pažnje stvarima koje nisu predvidljive”, objasnila je Laura Emberson,
voditeljica istraživanja, za portal WebMD.
Isto vrijedi
za situaciju u kojoj pokušavamo čitati ili gledati televiziju, a netko u
blizini telefonira.
Voditeljica
studije otkrila je kako je došla na ideju provođenja svog istraživanja: jednog
se dana vozila autobusom i shvatila kako ne može čitati knjigu ili se
koncentrirati na slušanje glazbe ako netko u njenoj blizini telefonira.
“Mislila
sam kako prisluškujem, no ovi rezultati upućuju kako a to ne mogu kontrolirati.
Zbog nepredvidljivosti razgovora se naša pažnja okreće njemu”, Emberson je
objasnila kognitivni mehanizam slušanja.
Studija je objavljena
u časopisu Psychological Science.
K. Horvat
