Nije rijetko da čujemo od pacijenata da su probali baš sve, ali da ništa nije dalo učinkovite rezultate. Ipak naglasila bih da se u najvećem broju slučajeva radi o neustrajnosti, neredovitosti i nestrpljivosti.
Liječenje akne
se provodi brojnim lokalnim i sistemskim pripravcima. Ma koliko oni bili
slabijeg ili jačeg djelovanja, vrlo je važno terapiju provesti kroz duže
vrijeme uz različite kombinacije do konačnog rezultata. Ponekad je važno na
samom početku liječenja preispitati higijenske i prehrambene navike, premda je
utjecaj hrane prema nekim autorima manje važan.
Lokalna terapija se provodi kod svih pacijenata, a sistemsku
preporučujemo samo kod težih oblika bolesti.
Kod blažih oblika akni provodi se lokalna terapija. Uz
redovito čišćenje kože, lokalnom terapijom se s kože uklanja pretjerani lipidni
sloj, spriječava začepljenje folikula i stvaranje novih komedona. Postojeći
komedoni se istiskuju mehaničkim ili kemijskim putem, a veći papulopustulozni
infiltrati otvaraju se pod sterilnim
uvjetima. Kožu treba prati toplom vodom i kiselim ili neutralnim sapunima te alkoholnom
otopinom salicilne kiseline ili rezorcinom. Nekada su se tijekom noći na upalne
promjene stavljale paste i tekući sumporni puderi ili s dodatkom katrana ili
ihtiola, no premda su i danas dobar saveznik u liječenju češće se primjenjuju
otopine, kreme ili gelovi retinoične kiseline, koja djeluje keratolitički, benzoilperoksid
te azelaična kiselina koje imaju keratolitičko i bakteriostatsko djelovanje. Od
antibiotika lokalno se primjenjuju eritromicin, klindamicin i tetraciklini.
Kod srednje teških i teških oblika bolesti lokalnoj
terapiji se dodaju sistemski tetraciklinski antibiotici u manjim dozama tijekom
nekoliko mjeseci. Među tetraciklinima novije generacije su doksiciklin ili
minociklin koji se primjenjuju u dozi od 100 mg/dan kroz nekoliko tjedana do
mjeseci. Ponekad se sistemskoj terapiji moraju dodati i antiandrogeni.
Kemijskim izmjenama na retinoičnoj kiselini dobiveni su brojni derivati tzv. retinoidi. Jedan od njih je i 13-cis retinoična kiselina
s genetičkim imenom izotretinoin koji je u konačnici doveo do nove ere u
liječenju teških oblika akne, jer djeluje na sve patogenetske mehanizme
odgovorne za nastajanje bolesti. Djelotvorna dnevna doza
iznosi 30 mg.
Izotretinoin u trudnica izaziva deformacije ploda stoga se ne smije koristiti u
trudnoći, kao i u žena fertilne dobi, osim ukoliko ne koriste sredstva za
kontracepciju pod liječničkom kontrolom četiri tjedna prije, tijekom i mjesec
dana nakon liječenja. Također, izotretinoin ne smiju uzimati dojilje kao ni osobe
s oštećenjima jetre ili bubrega, s hipervitaminozom A, povišenim vrijednosti
lipida u krvi te u slučaju preosjetljivosti na lijek. Kombinirano liječenje s
tetraciklinima također je zabranjeno. Najčešće nuspojave su
hipervitaminoza A (suhoća sluznice usta i nosa). Suha sluznica očiju
može izazvati konjunktivitis i reverzibilno zamućenje rožnice. Bolesnici mogu
imati reakcije osjetljivosti na svjetlo, poremećaj adaptacije na mrak (smanjen
vid noću) i lentikularnu kataraktu. Može se pojaviti bol u mišićima i zglobovima,
osip, svrbež, dermatitis, znojenje, reverzibilna alopecija, povišenje
triglicerida i kolesterola u serumu, no nakon smanjenja doze ili obustavljanja
uzimanja lijeka vrijednosti se vraćaju na normalu.
Uz dobru liječničku kontrolu i ustrajnost i odgovorno
liječenje, rezultati sigurno neće izostati.
