Štitna žlijezda, štitnjača (lat. thyroidea) je endokrini (hormonalni) i metabolički organ i ubraja se u skupinu najprokrvljenijih organa ljudskog tijela. Smještena je u donjem dijelu vrata, ispod „Adamove jabučice“, lijevo i desno uz grkljan.
Štitnjača ima oblik leptira
koju čine desni i lijevi režanj, a povezani su istmusom (tkivnom premosnicom)
koji prolazi ispred dušnika i ispod grkljana. Svaki režanj širok je 20-25 mm i
dugačak 40 mm. Volumen štitnjače je od 15 do 30 cm3, a masa normalne štitnjače
iznosi od 16 do 25g što ovisi o njezinom funkcionalnom stanju, spolu osobe
(žene – 14,5g / muškarci – 18g), hormonskom statusu (za vrijeme menstruacije
povećanje obujma i mase za 50 posto), te veličine osobe.
Štitnoj žlijezdi dotječe krv dvjema tiroidnim arterijama (gornje i donje) a
otječe dvama venskim sustavima. Cijela žlijezda isprepletena je limfnim
putovima i brojnim živčanim vlaknima (izravan živčani utjecaj na hormonsku
sekreciju žlijezde). Mikroskopski štitna žlijezda građena je od manjih
podjedinica zvanih folikuli koji su poput mjehurića. Folikule grade žljezdane
epitelne stanice zvane tireociti koji proizvode hormone i koloid (gusta
tekućina u kojoj je koncentriran tireoglobulin-bjelančevina na koju su vezani hormoni
štitnjače).
Uz štitnu žlijezdu smještena su mala ovalna
tjelešca koja se zovu doštitne ili paratireoidne žlijezde. Uz svaki režanj
štitnjače nalazimo po dvije doštitne žlijezde (gornja i donja), sveukupno
četiri. Veličina žlijezde je oko 4x3x2 mm, a težina od 30 do 80 mg.
Žlijezde su građene od glavnih stanica koje sadržavaju sekretorna zrnca
doštitnog hormona (PTH- paratireoidni hormon). Te žlijezde luče parathormon
(PTH) koji regulira normalnu koncetraciju kalcija u krvi. Za izvođenje
kirurškog zahvata bitan je njihov položaj i razlikovanje od limfnog čvora,
masnog tkiva ili tkiva štitnjače.
Štitnjača luči dva hormona: tiroksin (T4) i
trijodtironin (T3) koji su građeni od kemijskog elementa joda (I) i
aminokiseline tirozina. Hormoni
štitnjače u organizmu održavaju osnovni metabolizam stanica odnosno stimuliraju
sagorijevanje našeg goriva „glukoze“ u stanicama čime se stvara energija i
omogućuju svi stanični procesi, izmjena minerala, sinteza i razgradnja
bjelančevina, masti i ugljikohidrata. Višak hormona u krvi ubrzava
sagorijevanje glukoze čime je stanica na višoj energetskoj razini i svi
stanični procesi su ubrzani. To stanje ubrzanog staničnog metabolizma zovemo
„hipermetabolizam“. Manjak hormona u krvi
usporava sagorijevanje glukoze, te je niža energetska razina. Stanje usporenog
staničnog metabolizma zovemo „hipometabolizam“. Dakle, hormoni (T3 i T4) utječu
na rast i razvoj organizma, kretanje, spavanje, dišni i srčanožilni sustav,
mozak, probavu te rad ostalih žlijezda (npr. spolnih žlijezda).
Samo lučenje hormona štitnjače (T3 i T4)
regulira hipofiza (žlijezda u mozgu) sa svojim tiroid stimulirajućim hormonom (TSH
– thyroid stimulating hormone) koji je pod nadzorom mozga, točnije
hipotalamusa putem hormona koji oslobađa tireotropin (TRH – thyrotropin
releasing hormone). Regulacija i nadzor lučenja hormona štitnjače bitni su za
održavanje stalne koncentracije tih hormona u krvi. Regulacija se odvija ovim
mehanizmom, tako da manju količinu T3 i T4 hormona u krvi registrira hipofiza
koja proizvede i izluči u krvotok više TSH-a koji će pojačano stimulirati
štitnjaču na lučenje T3 i T4 hormona, i obrnuto, kod veće količine T3 i T4
hormona hipofiza proizvede i izluči manje TSH-a. Drugim riječima, kada god treba povećati energetsku razinu u organizmu (psihofizička
naprezanja, rast, razvoj, trudnoća, menstruacijski ciklus) mozak preko hipofize
vrši pritisak na štitnu žlijezdu da se više hormona izluči čime se potakne
stanice na brže sagorijevanje glukoze što rezultira pojačanim stvaranjem
energije.
Od oslobođenih hormona u krvotoku je oko 90 posto
tiroksina (T4) i nešto manje od 10 posto trijodtironina (T3). Kasnije se u krvotoku
dio T4 hormona pretvori u T3. U stanicama tkiva hormon T3 oko četiri puta
snažnije djeluje, a hormon T4 četiri puta dulje.
