Biti cjelovit znači da smo u stanju prihvaćanja svih dijelova sebe i svega što je u okruženju (a to je na kraju jedno te isto). Dakle ne postoji rascjep i podjela, već povezanost i cjelina.
To znači da smo jedno sa svime. Da smo ok sa time što jest. U finalnom obliku to znači da smo u stanju: JA JESAM.
Stanje cjelovitosti
Ništa ne želimo mijenjati (što ne znači da nećemo djelovati), ništa posebno ne želimo postići (što ne znači da nećemo ništa poduzimati), nigdje posebno stići (što ne znači da se nećemo kretati) …osim biti cijelim bićem prisutni u sadašnjosti. Sve je savršeno upravo tako kako jest u ovom trenutku (bez obzira da li doživljavamo tugu, strah ili radost i mir). To znači da smo u stanju JEDNOTE. Nema rascjepa, nema DUALNOSTI. To je finalno stanje cjelovitosti.
Reći ćete: “Eh da, ali meni se ne sviđa ovaj trenutak u kojem živim. Ne sviđa mi se to što se događa. Ne mogu biti sretan i ne želim živjeti takav život.“ Razumijem, dakle Vaša definicija sadašnjeg trenutka jest da on “nije dobar“ i zbog toga niti Vama nije dobro. Međutim to što zapravo nije dobro jest Vaša definicija trenutka, a ne trenutak sam po sebi.
“Ako trenutno nemam za otplatiti kredit to je loše.” reći ćete.
Iz perspektive ograničene svijesti ta situacija je ugrožavajuća (naročito ako već imate film u glavi što će se sve loše desiti ako ne otplatite kredit, gdje na kraju priče uvijek dolazimo do toga da nećemo imati krov nad glavom, hranu i da ćemo onda patiti i/ili umrijeti). Međutim iz perspektive šire svijesti i duše koja je došla iskusiti život to je samo situacija kroz koju učimo i istražujemo život jednako kao i situacija kada dobijemo povišicu na poslu ili naslijedimo kuću, vilu i što ja znam.
Ovisi sa kojim dijelom sebe kao bića se snažnije identificirate
Da li sam ja fizičko biće koje treba materijalne stvari da bi preživjelo i uopće imalo iskustvo života ili sam ja duhovno biće (samo po sebi vječno i slobodno) koje jednostavno ima privremena iskustva u fizičkoj realnosti.
Ovisno o tome u što vjerujete takvu ćete realnost vidjeti = doživljavati.
Pa u slučaju kredita, ako gledamo iz uže perspektive, slijedi nam “mučenje“ sa financijama, a iz šire perspektive slijedi nam novo učenje, širenje svijesti i put prema još većoj unutarnjoj slobodi i miru.
I što u tom kontekstu znači biti cjelovit i biti jedno sa svime?
To znači da tu situaciju (nemogućnost isplate kredita) doživite kao mogućnost za rast i put prema većoj slobodi i miru. To znači vjerovati i vidjeti dobro u toj situaciji. To ne znači da će biti lagano i da se nećete znojiti, bojati, ljutiti, grčiti i sl. ali naporno i izazovno ne znači da je nešto samo po sebi loše. To je samo jedan aspekt života kao cjeline. Yin-yang, dan-noć, kiša-sunce, crno-bijelo….život se događa između suprotnosti.
Stanje bez otpora
Dakle, želimo doći u stanje da smo ok i sa tom situacijom u kojoj nam je teško. Želimo doći u stanje bez otpora i disati sa time što jest. To je prilika da budemo JEDNO sa osjećajem težine, straha, nesigurnosti, ograničenosti i jednostavno imati novo iskustvo i doživljaj. Kada im dopustimo da budu živi i prisutni, bez da želimo pobjeći od njih onda se oni polagano počinju rastvarati i pojavljuje se osjećaj mira.
Ta sva “naporna“ stanja su jednako dio života i jednako vrijedna kao i stanja radosti, lakoće, sreće, inspiracije, zaljubljenosti ili balansa. To također ne znači da ništa nećete poduzimati da poboljšate svoje životne okolnosti, već samo da ćete u tom cijelom procesu biti ok sa svime što se pojavi na putu i učiti iz toga. Vjerovati da je upravo ta situacija mogućnost za širenje svjesnosti te za još veći mir i obilje u životu.
U stanje jednote i cjelovitosti dolazimo kada prihvatimo ono što smatramo nesavršenim/lošim. Cjeloviti smo kada smo sposobni voljeti/prihvatiti sve dijelove sebe; tužne, ružne, ljute, nesigurne, radosne, kreativne, lijepe kao i sve ljude i situacije koje doživljavamo kao takve.
Kada smo u miru sa svime onda postajemo SVE-MIR.
