Kad se u hodnicima modnih agencija pojave stotine ljudi, gledaš ih iz prikrajka i nadaš se da oni nisu odabir za priželjkivanu glavnu ulogu u novom projektu, već ćeš to biti upravo ti. Inače ne bi ni došao.
A što ako je sporedna uloga ponekad bolja od one glavne?
Je li za nas uvijek najbolje ono što mi smatramo dobrim? Sjetim se kako sam danima plakala kada su me u dobi od devet godina odvojili iz tada neprežaljenog kvarta Dubrave u Zaprešić, gdje me u novoj ulici zateklo selo nalik na Gruntovčane, sa susjedima koji su još imali krave, a prosjek godina je bio pedeset. Odluka mojih roditelja tada mi se činila kao najveća kazna za ultranabrijanu klinku iz frajerskog, gradskog kvarta.
S odmakom od petnaest godina, ne mogu biti zadovoljnija mjestom gdje živim, ne mogu se nauživati pozicije i prirodne ljepote koju okružuje moja ulica. Mirna, slijepa ulica, čiji pogled seže na šumu, hipodrom i Nove Dvore. Toliko lijepo mjesto da se veselim svakom povratku kući. Ponekad prođem starim kvartom, pa ga pogledam novim očima. Uopće mi se ne čini više toliko posebnim, dapače, starim i sivim, pomalo propalim kućama izgubio se sjaj a nestao je i žamor nas klinaca koji smo se igrali sve do paljenja prvih lampi. Danas sam sretna zbog odluke svojih roditelja. Tada su ipak bolje od mene znali što je dobro za nas.
Iskustva preseljenja uvijek se prisjetim u trenucima kada sam nesretna zbog određenih, za mene neželjnih, ishoda situacije. Malo u sebi progrintam, ego promrmlja da nisam uspjela i da sam izgubila, ali čekam da vidim što će se izroditi iz te “nepovoljne situacije“.
Mislim si da su najsretniji ljudi oni koji od svega što dođe kao izazov naprave najbolje. Daju svrhu i smisao svemu što naiđe po putu.
Sjetim se odmah onog Bosanca koji je ljetos ukrao tri kilograma težak kamen s atenske Akropole. Nešto kasnije u izjavi koju je dao policiji kada ga je uhvatila, muškarac je rekao kako je povijesno nasljeđe htio iskoristiti za kiseljenje kupusa i nije znao da je to zabranjeno. U hrpi kamenja izabrao je jedan kojeg će učiniti svrsishodnijim. Smatrao je da je to puno korisnija uloga kamena. A takav bijeli, osunčani, glatki kamen idealnog oblika nije pronalazio u domovini pa je ponio ovaj . 🙂
Vjerujem da ga je policija pustila, jer je rekao da će ih pozvati na sarmu. Eto, kamen je dobio novi smisao. Nije ni slutio da mu uloga može biti puno veća od one na koju se navikao i za koju je jedino znao. Nekada se promjena, gubitak i nepovoljne situacije mogu pokazati itekako korisnima za daljnje životno putovanje, samo mi toga tada nismo svjesni. A i ne možemo biti jer ne ide kako mi želimo – po planu.
