Je li itko ikada uspio doseći savršenstvo koje društvo reklamira i je li to uopće moguće? I ako nije, zašto i dalje gutamo te reklame i nametnute standarde savršenstva, fizičke ljepote i ljepote življenja?
Nekako mi se sve više čini kao SF film a ne život koji možemo hendlati. Nismo daleko od borbe s vjetrenjačama koliko nas bombardiraju na svakom uglu s nametnutim standardima ljepote. Po tim standardima ljepota u žena bi trebala biti samo i jedino: duga kosa (mogu biti i ekstenzije), mali prćasti nosić i veeelika usta. Što se tiče tena, tvz. nova vrsta (izvor: Facebook) sprženica = čitaj ostale predugo pod kvarc lampom.
Poželjna ljepota u muškarca: u najmanju ruku onaj crnac iz reklame za Old spice koji nas uvjerava da bi trebali usporediti njega pa muškarca koji sjedi do nas. Mislim, što da sad čovjeka do sebe obojim u crno i dam mu tableticu za povećanje reproduktivnog organa plus dodatak hormonalne terapije da dobije slatkasti okus kože? Hm… a možda je htio reći da bi trebali biti isklesani kao on? I još na kraju lik kaže: “Miriši kao muškarac, a ne žena!“!?
OK, kupujem cijelu paletu gela za tuširanje Old spice za svaki slučaj ako mi se životni partner počne ponašati feminizirano. Taj nadasve naočit mladić iz reklame toliko se dotjeruje, licka i macka da mu ni taj gel ne bi pomogao da mi ne djeluje ženskasto.
Nekoć su žene dobivale okrutne savjete od nekih autoriteta (koji su bili Bog i batina društva s prestižnim diplomama), a danas te iste savjete dobivaju od samih žena. Drugim riječima, mjesto savjetovališta tiranskih autoriteta zamijenile su “dobronamjerne“ industrijske prijateljice koje vode ka modelu savršenosti. Te iste industrijske prijateljice vide i onaj najmanji miteser na nosu i iz njega stvaraju naučnu fantastiku ili nuklearnu fiziku te nude milijun preparata koji će nas riješit’ te neugodne sramote koja se baš večeras pojavila na našem nosu kada imamo spoj s muškarcem za kojim smo lude. Kad otvorimo vrata, lik će “sigurno“ izvadit’ povećalo iz torbe i prvo pregledat’ naš nos. Pa nije lud da nas vodi na večeru s miteserima na nosu?!
Da se ne bi zadržali previše na reklamama za svršen izgled, pucaju na nas i formule za savršen život, a jedna od njih bi glasila: Završi srednju školu – upiši faks – završi faks u roku- zaposli se – kupi stan – vjenčaj se – napravi djecu…(niz nastavite sami). Ako si izvan tog kolosijeka… e, onda se nađe ona babica koja te svaki put na svadbi pita: “Sinek, jesi li ti sljedeći?“, a ti ne znaš što bi joj odgovorio, osim da čekaš sljedeći sprovod u familiji pa njoj postaviš to isto pitanje (by MPO). Unatoč tome što dobro izgledaju, a dosta ih je i financijski su neovisni, čak dvije trećine mladih od 26 do 30 godina nezadovoljno je svojim životom. Zašto me ne čudi da sve ranije započinje tvz. kriza srednjih godina? Danas trebaš biti umjetnik u pronalasku vremena, čarobnjak u financijama, klaun u društvu i lutka, tj. lutak po izgledu. Pa ti prati tempo ako možeš.
Borba s egzistencijalnim problemima, nezaposlenost, nesigurnost na radnome mjestu, prezaduženost, krize u ljubavnoj vezi i nametnuti standardi ljepote života guraju nas na RUB. Bolujemo od industrijskog kompleksa s metastazama koje vučemo. I prije nego povjerujemo da su oni savršeni na ekranu, a mi katastrofa na tom kauču ispred TV –a, ne zaboravimo da smo nekada osuđivali koloseume gdje su ljude bacali lavovima kao sportsko događanje mjeseca i zamjenili to isto gledanjem emisije gdje se ljudi sami bacaju pod nož. Bolje biti dobar original, nego odlična kopija. Trebamo biti najbolje od sebe. U težnji ka savršenstvu ustvari je prikrivena težnja za afirmacijom vlastite vrijednosti, a treba li nam veći dokaz vrijednosti od toga da su i zvijezde i mi načinjeni od istog materijala?
