U redu je osjećati zadovoljstvo onda kada vas drugi prihvaćaju i uvažavaju kao osobu, no biti ovisan o tome nešto je sasvim drugo.
Vjerujem da ste čuli za Mary Kay Ash, poznatu američku poduzetnicu i vlasnicu tvrtke Mary Kay Cosmetics. Na pitanje što smatra ključnim faktorom svojega velikog poslovnog uspjeha, odgovorila je:
“Pretvaraj se da svaka osoba koju sretneš
ima oko vrata znak na kojem piše:
‘Učini da se osjećam važnom/važnim’.
Ne samo da ćete na takav način ostvariti
uspjeh u prodaji, već i u životu”.
Biti cijenjen naša je duboka podsvjesna potreba. Zaista je predivno biti u društvu osobe koja nas cijeni i prihvaća onakvim kakvim uistinu jesmo. Želimo da nas ljudi uvažavaju. Želimo biti prihvaćeni i svidjeti se drugima. Oni koji nas poštuju kao osobe, daleko bolje kotiraju u našoj svijesti od onih koji nas ne cijene. Za njih smo spremni puno toga napraviti. Njihovo mišljenje cijenimo puno više i njihov je utjecaj na nas veći. Tako jednostavno funkcionira naša psiha – voljeli mi to ili ne.
Međutim, upravo naša potreba da se osjećamo prihvaćenima često nas “tjera” da (svjesno ili nesvjesno) donosimo odluke i izbore koje nas ne čine istinski sretnima.
Pokušavajući se svidjeti drugima, dobiti njihovo odobrenje te ispuniti njihova očekivanja u odnosu na nas, udaljavamo se od samoga sebe i postupno postajemo robovi društvenih trendova. Nesvjesno dopuštamo drugima da upravljaju našim izborima i utječu na naše raspoloženje i sliku koju imamo o samome sebi. Postajemo ovisni o tuđim komentarima, mišljenjima i odobravanju.
Nakon nekoliko godina takvog uvjetovanog razmišljanja i ponašanja, započnemo se čuditi zašto nemamo jasnu sliku života kakav želimo živjeti… Zašto ne osjećamo entuzijazam prema svojim ciljevima… Zašto nemamo jasnu viziju posla kojim bismo se htjeli baviti… Zašto nemamo jasnu viziju partnera s kojim želimo biti u ljubavnom odnosu… I gdje je već ta sreća i radost kojom želimo ispuniti svoj život.
***
Želite li zaista da drugi upravljaju vašim odlukama? Želite li zaista biti ovisni o tuđem odobravanju? Želite li zaista velik dio svojega života provesti poput zatvorenika u vlastitom umu? Želite li zaista dočekati kraj života i shvatiti da ste život proživjeli po željama i očekivanjima drugih, a ono što vam je zaista bilo važno propustili ste napraviti?
Nažalost, većina ljudi živi živote sukladno tuđim željema i očekivanjima i potajno se nadaju da će se jednoga lijepog sunčanog dana zvijezde posložiti u njihovu korist te će ipak dočekati čarobni trenutak kada će se osloboditi mentalnoga robovanja i konačno moći započeti živjeti po svome. Čekajući zvijezde da se poslože, jedino što možete dočekati jest frustracija.
Mi nismo došli na ovaj svijet da bismo živjeli živote drugih. Naša je dužnost biti svoj i posvetiti se stvaranju života koji je u skladu s našom životnom svrhom. Naravno, to ne znači da nećemo poštovati druge, no poštovati druge ne znači bezuvjetno im udovoljavati.
U redu je osjećati zadovoljstvo onda kada vas drugi prihvaćaju i uvažavaju kao osobu, no biti ovisan o tome nešto je sasvim drugo.
Vi ste važni samim time što postojite. Ne treba vam potvda okoline. Ne morate robovati društvu samo zato da biste se osjećali prihvaćenima. Većina onih kojima se nastojite svidjeti i želite da vas cijene velik dio svojega vremena opterećeni su time da budu prihvaćeni od nekog drugog… i tako dalje.
Bog/Stvoritelj nije vas stvorio slučajno. Vaš je život vrijedan. Vaši su talenti vrijedni. Vaše su sposobnosti vrijedne. Nitko nije bolji od vas. Nitko nije vredniji od vas.
U pitanju je samo vaša odluka o tome u što želite vjerovati!
