Praznici su vrijeme u kojem sivilo svakodnevnice poprima dugine boje. Duh blagdana vraća nam osmijeh na izmučena lica u trenucima zajedništva koji su postali tako rijetki.
Donosimo različite odluke ponekad impulzivno, a ponekad vrlo razborito i oprezno. Kaže se sto ljudi i toliko čudi i to je ok.
Donošenje odluka
Ove godine bježim od kolektivne histerije u kojima je naglasak na trendu donošenja novogodišnjih odluka. Sve to u većini slučajeva prestaje u nekom trenutku jer na žalost shvatimo da ta vrsta kolektivnog ludovanja nije što mi želimo za sebe. Baš zbog toga ove godine želim drugačije za sebe. Želim korak po korak učiti najteži životni zadatak i posegnuti za najtežom zadaćom koja traži prihvaćanje svakodnevice sa svim usponima i padovima.
Zašto je nekima timski rad opterećenje i gubitak vremena?
Svatko od nas ima svoju životnu misiju ili kako to neki nazivaju poslanje. Želim pronaći u novoj godini različiti spektar boja koji definira smisao svake situacije koja me očekuje. Nije niti malo jednostavna zadaća koju sam si zadala u 2020. Ponekad se zapitam je li to uistinu moguće u vremenu općeg gubitka smisla.
Moguće je sam onda ako se fokusiramo na stvaranje nečega novog. Rad na sebi i rad za neko društveno dobro donosi osjećaj vrijednosti i dobrobiti.
Toliko je vrijednoga oko nas i u nama koje ignoriramo zbog nekih nama važnijih ciljeva u kojima nismo pronalazili vrijednost osim osjećaja nezadovoljstva.
U trenucima kada naučimo pronalaziti vrijednost kroz neku vrsta trpljenja sve dobiva drugi smisao i značenje.
Koja je razlika između žena koje brišu prašinu i žena koje podižu prašinu?
Čuvanje duševnog zdravlja
U životu koji nije ni malo lak niti jednostavan uspijevaju oni pojedinci koji prkose vlastitomu strahu, problemima i svakodnevnim poteškoćama. Koji u svakoj poteškoći vide izazov i mogućnost da učine nešto drugo za njih, to im je to oslonac na kojeg se mogu osloniti onda kada ljudska pomoć izostane u trenucima očaja i bespomoćnosti.
Da bi sačuvala svoje duševno zdravlje u svakom trenutku trebam znati zašto živim. Ako prihvatim trend vječne mladosti i izvanjske ljepote mogu se upitati da li je to razlog zašto živim?
Danas je postalo pravilo učiniti sve da bi se drugi divili tvojoj ljepoti, pameti ili bogatstvu. Je li to uistinu vrijednosni sustav kojem treba težiti u novoj godini?
Želim u novoj godini živjeti za ljude koje volim, želim biti prema sebi dobra i puna milosrđa. Želim stvarati, želim biti zahvalna na jutru koje može biti najmračnije, želim prihvatiti teške dane i poneke padove. Želim pronalaziti smisao u svakodnevici bez unaprijed definiranih želja iz samo jednog razloga jer ne želim biti nesretna, želim biti sretna s onim što jesam i što imam.
Zašto nam je toliko teško timski surađivati? Možda je problem u ciljevima…
Foto: Shutterstock
