Na prvi pogled došao je uživati u zgodnim curama koje šeću pistom.
Na drugi možda ga zanima mogu li
njegovi igrači nositi primjerice
(minimalističke) vunene štrikane gaće u kakve je svoje muške modele odjenuo
Igor Galaš, što bi bio modni potez koji bi ljubiteljice rukometa zasigurno
znale cijeniti.
No, nema razloga za brigu, nije
čovjek do kraja sišao s uma, već je na reviju dopratio ženu svog života, čiji
je posao da prati i modu. Zgodno, romantično ili tek naporno? Za mene osobno,
tek puka demonstracija sile.
Odgovor na ovu zagonetku svatko
ipak mora dati sam, jer on prvenstveno ovisi o tome kakva su vaša osobna
očekivanja od ljubavne veze. Ako je to zajedništvo bez kraja i konca, e onda su
tu neizbježne i njegove patnje na temu mode. Osobno sam miljama daleko od
takvog konteksta života i ljubavi. Pomoglo je i to što sam u ranoj mladosti
naučila važnu lekciju: frajer koji ničim izazvan sa mnom želi na baletnu
predstavu ili želi u moj krevet ili ga zanimaju muškarci u tajicama. U prvom
slučaju biti će to prvi, zadnji i jedini balet u njegovom životu (što nema
toliko veze s mojoj popustljivošću koliko s tipično muškim nerazumijevanjem
baletne umjetnosti), dok je u drugom slučaju kraj teško predvidjeti.
Baš zato za mene je dovući frajera
na modnu reviju jednostavno – bedasto. I besmisleno, do boli. On će jadan
izdahnuti od dosade, jer nema tih zgodnih cura zbog kojih bi bilo koji normalan
muškarac podnosio dva sata redanja haljina, kada mu sve tako i tako izgledaju
isto. Uz to meni će ići na živce sama njegova prisutnost, jer iz svake stanice
njegova tijela vrištat će teška panika: “Kako sam se uopće našao u ovoj
situaciji? Zar me nimalo ne voli, ako me voli mučiti? Što je sljedeće? Bič ili
ću je pratiti na depilaciju? Što ako me vidi netko od pozantih?”… I u
konačnici: “Ma, kakve to frajere poznajem ako se i oni smucaju po modnim revijama
i to sa ženom, a ne u lovu?”.
Na žalost, tako radi muški mozak i
baš zato bi od njega katkad trebalo pokupiti i pokoji trik. Primjerice onaj o
strogoj diobi muških i ženskih zadovoljstva (izvan seksa). Priznajmo si konačno
da u onome u čemu dečki uživaju baš i nema previše mjesta za žene koje ih u tom
trenutku žele držati za ruku (ili na oku). Zamislite samo nekog BBB-a koji u
grotlo sjeverne tribine Maksimira (prije bojkota, naravno) dolazi nježno grleći
najnoviju ljubav svog života. I odustanite!
Priznajte si pri
tome koliko žena poznajete koje su, uz svoje muškarce, počele slikati, promijenile
svoje prijatelje za njegove, zavolile prijenose Formule 1, gledaju horore
umjesto ljubića… A koliko je tek onih koje svoj status moći u vezi dokazuju
vukući jadnike po beskonačnom šopingu, placu, baletu, pa i revijama?
I tako nam se na
bezazlenim životnim slikicama otkriva prava bit stvari – želja za moći. U vezi,
odnosu, ljubavi, životu… Možda ta moć i jest pokretač nečijih emocija, možda
i može poslužiti kao afrodizijak ili lijek za neke rane iz prošlosti (onaj me
nije volio, pa će sada ovaj kojeg ja ne volim platiti račun), možda ne znamo
ili ne želimo drugačije… No, sve su to priče na kratke staze. Ono što nam
istinski treba i ono za čim vrijedi tragati je – ravnoteža. I zato, kada je
nađete, čuvajte je kao malo vode na dlanu. Dragocjenija je i od toga!
