Depresija je danas i stanje i bolest!

zena, tuga, depresija, bol, mjesecnica, jajnici

Puno je oblika depresije, različitih intenziteta i kvalitete, a da bi liječnik nekoga ispravno dijagnosticirao treba uzeti u obzir mogućnost postojanja tipičnih simptoma depresije: depresivnog raspoloženja, gubitka interesa i manjka energije.

Depresija je postala raširena kao bolest i popularna kao riječ koja se upotrebljava u svakodnevici. Nekom predmetu, osobi ili situaciji pridodamo da je depresivan i svatko će znati što smo mislili: depresivan je onaj koji je tužan, potišten, klonuo i bez volje ili samo - neraspoložen. Konotacija uz taj pojam je - negativna. Latinski korijen riječi depresija upućuje na nešto sniženo, pritisnuto... (depresija je pojam i u zemljopisu, ekonomiji i meteorologiji), a gledano kroz povijest medicine prethodio mu je pojam melankolije koji otprilike opisuje isto.

Riječ depresija često u govoru zamjenjuje tugu. Tuga je u stvari, kao i veselje, sastavni dio normalnog života i predstavlja uvijek neku reakciju: na gubitak, razočarenje ili poraz. Unatoč promjenama jezika, depresija nije isto što i tuga.

Kad mislimo na poremećaj ili bolest koju zovemo depresija onda je definicija određena unaprijed dogovorenim dijagnostičkim kriterijima. No, unatoč tome se na ovom mjestu gubi ona prethodna jasnoća: jako depresivnu osobu kao takvu razumije skoro svatko, tako da i laik osjeća da se radi o nekom kome treba pomoć. No to nije slučaj za neke manje uočljive, a također depresivne pacijente. Tu će se razići u mišljenjima i pacijenti i okolina pacijenta, šira zajednica (kolege, susjedi), a niti stručnjaci neće ostati bez neslaganja. Puno je oblika depresije, različitih intenziteta i kvalitete, često spominjana rečenica je da depresija ima tisuću lica… a to se i vidi u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti u kojoj su različite depresije svrstane u "poremećaje raspoloženja", iako se na još nekoliko mjesta u klasifikaciji također opisuju i drugi zasebni oblici depresivnih poremećaja. Čini se da opći trend vodi ka stvaranju još i više vrsta kategorija depresivnih poremećaja.

Koji simptomi prate depresije?

Da bi liječnik nekog ispravno dijagnosticirao treba uzeti u obzir mogućnost postojanja tipičnih simptoma depresije: 1) depresivnog raspoloženja, 2) gubitka interesa i uživanja i 3) manjka energije i aktivnosti; kao i ostalih uobičajenih simptoma: smanjenja koncentracije, samopouzdanja, apetita, libida kao i prisustvo poremećaja spavanja, osjećaja krivnje, lošeg doživljaja budućnosti kao i moguće samouništavajuće ili samoozljeđivajuće ideje.

U procjeni stanja će na prvom mjestu biti brojnost, intenzitet simptoma, ali i dužina trajanja smetnji - uobičajeno se uzima da je to barem dva tjedna. Nadalje će savjestan ispitivač ispitati sve okolnosti pojave ove smetnje: je li se ona javila prvi puta, što joj je prethodilo, da li kakav događaj, promjena, uzimanje psihoaktivnih sredstava, da li postoje prethodna stanja i povišenog raspoloženja... Interesantna su nam i dodatna obilježja depresije. Kakvo je tjelesno stanje, postoji li i tjelesna (psihomotorna) usporenost, ili s druge strane uznemirenje, ima li ranog buđenja i je li popratna skoro uvijek prisutna smetnja koncentracije nastala po pojavi simptoma raspoloženja ili obratno? I kad smo ustanovili da je netko depresivan i vjerojatno ima depresiju ostaje još i potraga za podacima o postojanju još kojeg poremećaja u čijem se okrilju također može dogoditi depresija: bipolarni i shizofreni poremećaji, kao i poremećaji ličnosti su samo primjeri dok je popis doista puno duži.

Osim traženja simptoma liječnik traži i kako to stanje utječe na opće funkcioniranje pojedinca, nerijetko će zatražiti i mišljenje članova obitelji ili bliskih ljudi koji mogu opisati razliku prethodnog i sadašnjeg funkcioniranja.

Tek kada je sve to uzeto uz obzir, nakon više razgovora, koji puta i kliničkih psiholoških testova ili pretraga možemo s većom sigurnošću reći da netko ima, i kakvu vrstu depresivnog poremećaja.

 Prati nas na Viber Public Chatu!