Dijagnostika bolesti štitne žlijezde

ante skaro, leptir

Za svaki početak dijagnostičke obrade bitna je iscrpna osobna anamneza o svim smetnjama (simptomi hiper ili hipotireoze, promuklost, smetnje gutanja, gušenje i dr.) i navikama, o dosadašnjim bolestima te obiteljskoj anamnezi.

Klinički pregled

Klinički pregled se započinje inspekcijom (pogledom se mogu uočiti veći čvorovi na vratu, „buljave“ oči te asimetričnost jedne strane vrata) nastavlja indirektnom laringoskopijom (ILS - otorinolaringolog zagrijanim ogledalcem kroz usta promatra funkciju, odnosno gibanje glasnica, jer svaki poremećaj funkcije glasnica može pobuditi sumnju na tumor štitnjače koji pritišće povratni živac) i na kraju završava palpacijom, manualnim pretraživanjem štitnjače (je li štitnjača povećana, čvorasto promijenjena i kakve je konzistencije) i vrata (jesu li povećani limfni čvorovi vrata).

Laboratorijski testovi

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova: testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, fT4, fT3, TSH i TRH test) i testovi za otkrivanje uzroka bolesti (anti-TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin). Glavnina hormona štitnjače vezana je za proteinske nosače zbog čega govorimo o ukupnom tiroksinu (T4) i ukupnom trijodtironinu (T3).

Ponekad, da bi bili precizniji, mjere se hormoni koji su u slobodnoj formi u krvi fT4 (slobodni tiroksin) i fT3 (slobodni trijodtironin). Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). TSH ili tiroid stimulirajući hormon je hormon kojeg luči hipofiza (dio mozga) pa njegova niska razina u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi.

Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves). Određivanje tireoglobulina (Tg) i kalcitonina od velikog je značenja za praćenje operiranih karcinoma štitnjače, što znači da Tg ukazuje na mogućnost prisutnosti metastaza ili povratak bolesti (papilarni ili folikularni karcinom), a viši kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

Ultrazvučna pretraga

Ultrazvuk štitnjače je osjetljiva i jednostavna metoda za prikaz građe štitnjače, njezinog anatomskog smještaja, veličine i oblika, pri čemu se mogu vidjeti bilo koje promjene koje odstupaju od normalne građe (čvorovi, ciste, upalne promjene, tumori). Za ultrazvučni pregled nije potrebna nikakva priprema, izvodi se jednostavno i brzo, nema štetnog djelovanja te se može primjenjivati kod svih bolesnika, uključujući malu djecu, trudnice i nepokretne osobe.

Sam pregled se izvodi u ležećem položaju bolesnika sa zabačenom glavom, vrat bolesnika se premazuje kontaktnim gelom nakon čega se postavlja ultrazvučna sonda na vrat u visini štitnjače. Ultrazvučno se mogu dobiti podaci o veličini, volumenu i masi  te o strukturi štitnjače (kronične upalne promjene ili čvorovi).

Citološka pretraga

Citološka punkcija pod ultrazvučnom kontrolom danas je jedna od najvažnijih dijagnostičkih pretraga čvorova u štitnjači. Za uspješnost i pouzdanost citološkog nalaza, osim iskustva citologa, važno je uzimanje "pravog" uzorka tkiva i to tako da se pod ultrazvučnom kontrolom uvede tanka igla do mjesta gdje se aspirira željeni materijal (bol pri izvođenju punkcije bolesnici opisuju kao identičnu onoj pri vađenju krvi iz vene).

Time je i najmanji čvor dostupan analizi. Dobiveni materijal se postavi na predmetna stakalca i oboji za citološku analizu.  Citolog pod mikroskopskim pogledom detaljno analizira dobiveni i prethodno obojen uzorak tkiva i odlučuje radi li se o normalnim, upalnim ili tumorski promijenjenim stanicama. Ovom obradom se: dijagnosticira kronični tireoiditis, razlikuju dobroćudni od zloćudnih čvorova i postavlja sumnja na karcinome štitnjače i metastaze limfnih čvorova na vratu.

Scintigrafija štitnjače

Scintigrafija štitnjače je nuklearnomedicinska pretraga, tj. slikovna metoda za prikaz anatomije i fiziologije štitne žlijezde gama kamerom, u svakodnevnoj dijagnostici najčešće uz intravensku primjenu  radiofarmaka tehnecij-99m pertehnetata. Scintigrafijom se dobivaju podaci o veličini i položaju štitnjače, funkcionalnom stanju čvorova, rezidualnom tkivu nakon kirurškog zahvata, ili eventualnom ektopičnom tkivu. Normalna štitnjača ima oblik leptira (dva režnja  su povezana tračkom tkiva, istmusom). Difuzna hipertireoza štitnjača scintigrafski je prikazana kao uvećana, jednakomjernog  rasporeda nakupljanja aktivnosti i intenzivnijeg je prikaza.

Hipotireoza štitnjače je obično prikazana  s nehomogenim i oslabljenim nakupljanjem radiofarmaka, a upala štitnjače, tzv. subakutni tireoiditisa, se ne prikazuje. Čvorovi, prema scintigrafskom prikazu, mogu biti: funkcionalni ( „topli“ ili „vrući“), tj. nakupljaju aktivnost znatno jače od preostalog tkiva (poput toksičnog adenoma) ili afunkcionalni („hladni“) koji ne nakupljaju aktivnost, a obično su veći od 1 cm. U multinodoznoj toksičnoj strumi u štitnjači se najčešće nalazi određeni broj i  „toplih“ i „hladnih“ čvorova.

Prikaz „hladnih“ čvorova važan je jer se tako prikazuje većina karcinoma, no istovremeno više od 90 posto afunkcionlanih čvorova je benignog ponašanja. Utvrđivanje „vrućeg“ čvora s velikom postotkom isključuje malignost. Dakle, samo scintigrafijom nije moguće razlikovati dobroćudne od zloćudnih čvorova, nego se tada radi ultrazvučni pregled uz ciljanu citološku punkciju pronađenih čvorova. 

Ultrazvukom se mogu otkriti i čvorovi manji od jednog centimetra i  utvrditi multinodularnost, iako se isti na scintigramu tada ne prikazuju.

Radiološke pretrage

CT (kompjutorizirana tomografija) i MR (magnetska rezonancija) su pretrage koje se koriste: kod velikih tumora radi ocjene proširenosti tumora na okolne organe, kod velikih retrosternalnih struma za dobivanje boljeg uvida u opseg suženja i pomaka grkljana, dušnika i jednjaka; te kod zloćudnih tumora daju odgovor o nazočnosti metastaza u limfnim čvorovima medijastinuma.

 Prati nas na Viber Public Chatu!