Gubitak sposobnosti akomodacije i gledanja na blizinu naziva se prezbiopija, a opisana je u zasebnom tekstu.
Svjetlina
Količina svjetla koja ulazi u oko smanjuje se s godinama.
U starijih osoba zjenica postaje uža i sporije se širi u uvjetima smanjenog osvjetljenja zbog čega starije osobe trebaju veću količinu svjetla prilikom gledanja. Osoba u dobi od 80 godina treba oko 10 puta više svjetla nego osoba u dobi od 25 godina.
U uvjetima optimalne rasvjete, vidna oštrina je poboljšana.
Za postizanje optimalnog osvjetljenja najbolje je koristiti halogeno svjetlo, a izvor svjetla usmjeriti direktno na tekst koji se čita.
Starosna dalekovidnost ili presbyopia
Zablješćivanje
Zablješćivanje nastaje zbog refleksije jakog svjetla od glatkih površina, odnosno kada postoji neka očna bolest koja uzrokuje raspršivanje svjetla koje ulazi u oko (npr. siva mrena). Intenzivna refleksija prisutna je kod metalnih i poliranih površina, zatim ogledala, stakla i sl. Zbog zablješćivanja je otežano razlikovanje promatranog predmeta od pozadine ili raspoznavanje lica.
Sposobnost oporavljanja oka od zablještenosti i jakog svjetla počinje se smanjivati nakon 50. godine života zbog promjena koje nastaju u očnoj leći i smanjene osjetljivosti mrežnice.
Da bi se smanjilo zablješćivanje potrebno je koristiti jači, no opet ne prejaki, izvor svjetla koji mora biti usmjeren okomito na objekt koji promatramo. Također, bolje je koristiti halogenu rasvjetu i više izvora svjetla odjednom.
Adaptacija na svjetlo i tamu
Sposobnost adaptacije na tamu značajno opada s godinama. Vrijeme potrebno da se oko privikne prilikom izlaska iz tamne prostorije na svjetlo i obratno, produžuje se zbog promjena koje zahvaćaju zjenicu, očnu leću i mrežnicu.
Prilagodba oka od tame na svjetlo odvija se mnogo brže, nego prilagodba od svjetla na tamu. To se najbolje primjećuje prilikom ulaska izvana u zamračeno kino ili kazalište.
Osobe s uznapredovalim stadijem glaukoma imaju više problema prilikom gledanja u uvjetima smanjene osvjetljenosti zbog suženog vidnog polja (sumrak, kino, kazalište, vožnja noću i sl.).
Kontrastna osjetljivost i percepcija boja
U starijih osoba potreban je veći kontrast i oštriji rubovi predmeta da bi ih mogli razlikovati od pozadine, nego u mlađih osoba. Za prepoznavanje lica i raznih predmeta u okolini potrebna je očuvana sposobnost uočavanja kontrasta i tekstura. Naša mrežnica i stanice u mozgu stvaraju trodimenzionalnu sliku predmeta u prostoru zahvaljujući sposobnosti uočavanja razlike u kontrastu.
S godinama se smanjuje i sposobnost percepcije boja. Zbog toga starije osobe teže razlikuju nijanse boja koje su jedna uz drugu u spektru boja (npr. nijanse crvene i narančaste boje, odnosno plave i zelene boje) zbog čega je iskrivljeno doživljavanje stvarnih boja predmeta.
Percepcija dubine
Očuvana percepcija dubine važna je za pravilnu procjenu udaljenosti predmeta u prostoru. U starijih osoba postoji smanjena sposobnost percepcije dubine što može uzrokovati razne probleme prilikom snalaženja u prostoru, npr. otežano hodanje po stepenicama zbog nemogućnosti dobre procjene udaljenosti stepenica. Rizik pada prilikom kretanja po neravnom terenu ili stepenicama znatno je veći u starijih osoba, a kako su kosti u starijoj dobi smanjene mase i elastičnosti, prilikom pada češće dolazi do prijeloma koji nerijetko završavaju i operativnim zahvatom. Osim percepcije dubine, za snalaženje u prostoru i pravilnu procjenu udaljenosti predmeta važna je i kontrastna osjetljivost koja je također smanjena u starijoj sobi.
