Funkcionalne bolesti štitne žlijezde

stitnjaca-stitna-zlijezda5

Hipertireoza, tireotoksikoza je stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona iz štitnjače koji ubrzavaju sagorijevanje goriva "glukoze" u stanicama i time dovode do ubrzanja svih staničnih procesa odnosno do "hipermetabolizma".

Glavni pokazatelj ovog stanja je povišena koncetracija hormona štitnjače T3 (>2,33 nmol/L) i T4 (>154 nmol/L) te snižena koncetracija TSH-a (< 0,35 mJ/L). Najčešći uzrok u 70-80 posto slučajeva je Basedow-Gravesova bolest (difuzna toksična guša).

Radi se o autoimunoj bolesti koja se javlja u mlađih žena i bolest je obilježena difuzno povećanom štitnjačom, egzoftalmusom (buljavim očima) i simptomima hipertireoze. Obilježje je te bolesti prisutnost protutijela (anti-TPO, anti-Tg) koja djeluju na vlastite stanice štitnjače, tako da slično djelovanju TSH-a stimuliraju štitnjaču na pojačano stvaranje i lučenje hormona štitnjače (T3 i T4).

Drugi česti uzroci hipertireoze su: multinodozna toksična struma, toksični adenom i tireoiditisi. Glavna karakteristika multinodozne toksične strume su brojni čvorovi u štitnoj žlijezdi koji autonomno, bez kontrole TSH-a (hipofize), pojačano luče hormone štitnjače.
Toksični adenom je dobroćudni tumor (na scintigrafiji "vrući čvor") koji na isti način autonomno, bez kontrole TSH-a pojačano luči hormone štitnjače. Kod tireoiditisa kao što su subakutna upala štitnjače i kronični limfocitni tireoiditis u početku bolesti može se javiti prolazna hipertireoza zbog oslobađanja hormona štitnjače iz tkiva oštećenoga upalom.

Kako je rečeno, hipertireoza uzrokuje ubrzanje svih staničnih procesa (hipermetabolizam) te u kliničkoj slici prevladavaju simptomi pojačanog rada organa i tkiva gdje se oslobađa velika količina energije (visoka energetska razina) što dovodi do iscrpljenosti u organizmu.  

Simptomi hipertireoze su: nervoza, mišićni nemir, razdražljivost, umor, malaksalost, nesanica, vlažna i topla koža, drhtanje ruku, pojačano znojenje, opadanje kose, ubrzan ritam srca (tahikardija), povišen arterijski tlak, mršavljenje, ubrzana probava, učestale stolice, skraćen menstruacijski ciklus,  povećana štitna žlijezda (guša) i pritisak u vratu, egzoftalmus (buljave oči, dvoslike, smetnje vida).

Stanje hipertireoze koje se ne liječi može uzrokovati popuštanje srčanožilnog sustava i stanje sniženih vrijednosti kalcija u krvi što dovodi do osteoporoze (razrijeđenih kosti).

Liječenje hipertireoze se provodi na tri načina: medikamentno (lijekovima), radioaktivnim jodom (I-131) i operacijom. Medikametno liječenje se zasniva na uporabi lijekova koji sprečavaju proces proizvodnje hormona štitnjače tzv. tireostaticima. Od antireoidnih lijekova u uporabi su propiltiouracil i derivati tiomidazola (Thiamazol, Methamizol, Carbimazol). Dugotrajno liječenje antireoidnim lijekovima može štetno djelovati na koštanu srž (poremećaj stvaranja krvnih stanica) i uz nihovu primjenu treba kontrolirati krvnu sliku. Često je zbog srčanih smetnji (ubrzanog rada srca) potrebno uključiti i tzv. beta adrenergične blokatore (Propanolol, Atenolol i sl.).

Slučajevi kod kojih dugotrajno liječenje antireoidnim lijekovima nije dovelo do normalizacije hormona zahtijevaju nastavak liječenja radioaktivnim jodom ili operacijom. Trajno rješenje je odstranjivanje štitnjače operacijom ili uništenje aktivnih stanica štitnjače terapijskom primjenom radioaktivnog joda. Poslije toga uglavnom je potrebna trajna nadoknada hormona štitnjače tabletama.

 Prati nas na Viber Public Chatu!