Zasigurno ste čuli tekst pjesme „Gdje je nestao čovjek“. U današnje vrijeme nije problem biti dio mase, ali biti ljudsko biće-čovjek je postala privilegija malobrojnih.
Sve više se usmjeravamo na dva životna ekstrema koje možemo definirati kroz logoterapijski pristup kao područje oskudice –dosade. U životu nije uvijek dovoljno biti u stanju homeostaze, nego se svakodnevno trebamo pitati koje je značenje i smisao trenutka koji nam je dan. Sve manje se pitamo jesmo li onakvi kakvi zaista želimo biti? Jesmo li na pravom mjestu i u pravom trenutku, što uistinu jesmo i što želimo postići. Bezbroj je pitanja na koje pojedinci sve manje traže odgovor.
Hedonizam – konfrotizam – totalitarizam
Kada bismo trebali opisati vrijeme u kojem živimo, zasigurno bismo ga mogli svesti pod zajednički nazivnik od hedonizma do totalitarizma. To je raspon po kojem funkcionira pojedinac i društvo. Iz sata u sat sve više nas preplavljuje stanje egistencionalnoga vakuuma. Dr. Frank bi za isto rekao stanje lijenosti duha.
Izaći iz egistencionalnoga vakuuma i nadići samoga sebe je dar koji imaju samo odabrani.
Ponekad se događa da izgubimo povjerenje u ljude, osobe kojima smo vjerovali nas napuste, na poslu nakon predanoga i teškoga rada bivamo proglašeni neradnicima… Sve su to uobičajene i opore životne situacije. Gorčina i nezadovoljstvo u većine nadvladaju ono dobro što posjeduju. U takvim i sličnim situacijama samo je važno ne vraćati se na staro, odnosno na ono što je bilo – ostaviti prošlost je teško, ali nije nemoguće.
Prkosna moć duha
Duhovna dimenzija osobe ima jednako značenje kao i fizičke osobine pojedinca. Duhovna dimenzija je nukleus svakog ljudskoga bića. Ona u sebi skriva ono najdragocjenije što posjeduje čovjek. Ona je izvor, u kojem počiva naša savjest, slobodna volja odlučivanja i odgovornost prema sebi i drugima. Duhovna kategorija svake osobe može biti dobra ili loša. Čak i osobe oboljele od teških bolesti kao što je demencija imaju duhovni potencijal koji nažalost ne mogu iskazati.
U životu najčešće dobivamo onoliko tereta koliko uistinu možemo podnijeti, ništa više i ništa manje. Zbog zarobljenosti duha ta ista duhovna dimenzija koja je središte čovjeka ostaje zarobljena u šumi problema. I zato je uistinu važno besmisao životnih situacija zamijeniti smislom i značenjem.
Odlučivanje
U vremenu lažnoga morala i patvorenih vrijednosti biti i ostati čovjek je uistinu teško. Svi imamo pravo pasti, učiniti nešto zbog čeka se osjećamo loše. Prema riječima dr.med. Cvijete Pahljina, spec.psihijatra, logoterapeutkinje, trebamo posjedovati životni kredo koji svakodnevno provodimo u djela. Svakodnevna misao vodilja trebala bi nam biti:
Živite tako kao da ste napravili sve pogrešno i sada pokušajte napraviti sve najbolje!
Jedino tako možemo biti i ostati čovjek u moru ljudi.
