Kada pređete pedesetu godinu života i posvjetlite sve prednosti i nedostatke dosadašnjeg življenja zasigurno možete mirno i iskreno bez zadrške govoriti o sebi.
Životni imperativ
Tijekom odrastanja učili su nas da budemo iskreni, više prema drugima nego sebi. Onda smo u nekoj dobi naučili da se iskrenost na radnom mjestu ne cijeni – ona je poput “deklasiranog proizvoda“.
Iskrene osobe su za većinu naivni i pomalo glupi pojedinci. Ako ste iskreni u prijateljskom odnosu onda Vam prijeti obrušavanje onoga što se gradili godinama. Biti iskren u odnosu sa partnerom predstavlja opasnost za vezu, iskrenost u odnosu sa djecom izvor je boli i ponekad nepremostivog jaza. Kada se nađete u životnoj situaciji da Vašu iskrenost drugi iskoriste za vlastitu neiskrenost znajte naučili ste najtežu životnu lekciju.
Kako je divno na kraju dana u tišini i osami izvršiti ispit savjesti. Upitati sebe “U čemu sam danas bio uistinu dobar u čemu sam bio loš. Što sam dobro učinio, što sam mogao bolje, koga sam povrijedio, tko je povrijedio mene.” Iskren je i otvoren odnos sa samim sobom koji Vam ne mogu oduzeti a može donijeti bezbroj novih benefita.
Gdje sam pogriješila?
I danas kada se okrenem iza sebe i pokušam u mislima pozvati onu mladu djevojku koja je davnih dana iz dvadesetih zakoračila u 50+ .,vidim jedno usplahireno, iskreno i otvoreno biće. Vidim osobu širokog osmijeha kako korača u susret svijetu. Danas, ona je zrela žena koja i dalje ide u susret svijet sa osmijehom kojeg dodatno pojačavaju bore smijalice kao odraz životnog iskustva. Danas može učiniti “životnu generalku“ i ispit savjesti. Danas ima iza sebe životno iskustvo, mirna je i zahvala na životnim darovima.
Greške koje sam ponavljala
1. Nisam se usudila naglas reći istinu
Bilo je bezbroj situacija u kojima se nisam željela „zamjeriti“ drugima jer istinu bez celofana nisu željeli primiti a kamoli čuti. Zbog mira u kući ili održavanja suradničkog odnosa istinu sam stavljala pod tepih. Sada znam da sam tu istu istinu trebala izreći bez srdžbe i suvišnog umotavanja. Biti iskren na asertivan način vještina je koju trebamo savladati makar sa sedamdeset godina života ako to nismo uspjeli ranije.
2. Nisam vjerovala sebi
Osobni stav kojeg sam gajila zahvaljujući okolini zasigurno je doprinjeo ne povjerenju u vlastite snage. Danas, znam ako vjerujete u sebe i druge ćete uvjeriti u to.
3. Nisam imala vremena za hobije
Od uvijek sam uživala u kreativnim oblicima stvaralaštva. Kreativnost je tražila vrijeme, prostorne uvijete i materijalna dobra. Obiteljska zaduženja, poslovni angažman nisu mi to dopuštali. Trebala sam se boriti i izboriti za ono što me je činilo ispunjenom osobom.
4. Nisam brinula o zdravlju
Sve mi je bilo preče od osobne dobrobiti, zdravlje sam stavljala u drugi plan. Uvijek je bilo načina da svoju nebrigu opravdam pomanjkanjem vremena i brojnim obavezama.
5. Nebitne sitnice su mi oduzimale vrijeme i trošile energiju
Neoprano suđe nakon objeda, veš koji nije odmah saniran nakon sušenja, subote koje sam poklanjala kućnim poslovima samo su neke od aktivnosti kojima sam se iscrpljivala i koje su me trošile. Danas subotu posvećujem aktivnostima koje volim ,sretna da prostor mogu očistiti u petak ili bilo koji drugi dan u tjednu.
6. Nisam posvećivala dovoljno vremena osobama koje volim
Koliko puta sam zbog obaveza u kući ili poslovnih zaduženja zanemarila drage osobe koji su grčevito tražili moju pažnju. To vrijeme sam poklanjala krivim osobama koje to nisu mogle ili nisu željele cijeniti. Sada to radim drugačije, u hipu se spremam i odlazim kod majke jer u njenom pogledu i zagrljaju osjetim svu snagu ovoga svijeta. Sada, koliko god da nemam volje na zamolbu svoje kćeri, obilazim dućane samo zato jer se bezuvjetno volimo.
7. Nosila sam masku
Često sam imala potrebu biti žrtva ili faca ovisno o situaciji za neke sam bila “hladna i prepotentna” Sve su to bile maske iza kojih sam skrivala svoje pravo lice i kontrolirala emocije. Danas, to više ne radim bez zadrške mogu pokazati emocije pri tome pazim da moje emocije ne gospodare mojim životom i životima ljudi do kojih mi je stalo .
8. Plesalal sam kako su drugi dirigirali
Svi mi ponekad moramo zaplesati pod dirigentskom palicom koja nam i nije previše draga. Ali ako većinu vremena plešemo kako dirigenti odlučuje bez mogućnosti da to plesu damo maka djelić osobnosti onda to nije ples nego “marš”.
Danas više ne marširam danas plešem kako mogu a ponekad kako želim i u pojedinim situacijama kako moram.
9. Nisam živjela u trenutku
Uvijek sam razmišljala o onome što je bilo i onome što će biti. Danas sam usmjerena na ono što je sada. U trenucima kada problem ispliva na površinu ne razmišljam “zašto ja, zašto meni”. Danas, razmišljam kako mogu i kako trebam krenuti dalje.
