Kirurgija štitne žlijezde

operacija

Razvoj kirurgije štitne žlijezde započeo je krajem 19. stoljeća zaslugom dvojice velikih kirurga, Billrotha i Kochera.

Napretkom i usavršavanjem kirurške tehnike u zadnjih 30-40 god. učinjene su operacije štitne žlijezde suvremenima, uz mali operacijski rez, veliki postotak izlječenja, nizak stupanj komplikacija i kratak oporavak. Operacije izvode specijalisti otorinolaringologije odnosno kirurzi glave i vrata. Rade se u općoj endotrahealnoj anesteziji pod nadzorom anesteziologa, tako da bolesnik spava, diše putem endotrahealnog tubusa i ima optimalan položaj za kirurga.

Preoperacijska obvezna obrada se sastoji iz kliničke i laboratorijske pripreme uz anesteziološki pregled (bolesnici moraju biti u eutireoidnom stanju tj. urednih hormona štitnjače, što znači da se svaki višak ili manjak hormona treba preoperativno korigirati). Temeljna operacija za sve čvorove u štitnoj žlijezdi je lobektomija (odstranjenje jednog režnja štitnjače) s hitnom  patohistološkom pretragom.

Rjeđe, ako je čvor smješten u istmusu (tkivnoj premosnici) štitnjače, onda se odstranjuje samo istmus (istmektomija)  uz hitnu patohistološku obradu. Indikacije za kirurško liječenje štitnjače (kada i kod koje bolesti operirati?) su:

1. hipertireoze (Basedowljeva bolest, toksična polinodozna struma, toksični adenom)

2. nodozne (čvoraste) strume s simptomima pritiska na okolne strukture vrata

3. tumori štitnjače. Basedowljeva bolest (difuzna toksična struma) kod koje dvogodišnja konzervativna terapija (liječenje tireostaticima) nije dovela do eutireoze (uredne razine hormona štitnjače), konačno se liječi: kirurški (češće kod mlađih od 40 god.) i radioaktivnim jodom (I-131). Kod te bolesti, kao i kod polinodozne toksične strume operativno se odstranjuje s jedne strane cijeli režanj (totalna lobektomija), a s druge strane veći ili manji dio režnja (subtotalna ili parcijalna lobektomija) čime značajno smanjujemo volumen štitnjače.

Odstranjenjem  toksičnih čvorova  smanjujemo i njezinu aktivnost. Toksični adenom ili toksičnu polinodoznu strumu bolje je operirati nego liječiti radioaktivnim jodom jer se bolesnika osim hipertireoze rješava i tumora. Toksični adenom se operativno liječi odstranjenjem cijelog režnja u kojem se nalazi čvor (totalna lobektomija). Kod velikih čvorastih struma se (zbog pritiska i  mogućeg oštećenja dišne cijevi) operativno odstranjuje (s bolesnije strane) cijeli režanj, a s druge strane samo dio (ako postoji zdravo tkivo) ili cijeli režanj (ako nema zdravog tkiva).

Kao što je rečeno, kod svih sumnjivih čvorova, odnosno tumora štitnjače, odstranjuje se cijeli režanj (totalna lobektomija) i obavlja hitna (za vrijeme operacije) patohistološka obrada. Ako patolog nakon obavljene hitne patohistološke obrade potvrdi sumnju na zloćudni tumor (karcinom štitnjače), onda se odstranjuje i drugi režanj štitnjače u cijelosti (totalna tireoidektomija). Kod svih tipova karcinoma se odstranjuje štitna žlijezda u cijelosti (totalna tireoidektomija), te po potrebi kod pojave presadnica (metastaza) u limfnim čvorovima vrata i čišćenje limfnih prostora vrata (disekcija vrata).

Kod same operacije rutinski se moraju čuvati: povratni živac (bitan za gibanje glasnica) i doštitne žlijezde (luče paratireoidni hormon koji regulira razinu kalcija u krvi). Četiri do pet tjedana nakon operacije zrelih karcinoma (papilarni i folikularni) radi se kontrolna scintigrafija tijela radioaktivnim jodom 131 (body scan)  i po potrebi daje terapijska doza za uništenje ležišta štitnjače i možebitnih zaostalih metastatskih stanica.

Nakon ovog liječenja bolesnicima se uvodi nadomjesna i tireosupresivna terapija hormonom levotiroksinom (npr. Euthyrox u prosječnoj dnevnoj dozi od 150 ľg), kojim će se nadoknaditi nedostatak hormona i većim dozama spriječiti ponovno stvaranje tumora. Potrebna je redovna kontrola: s nalazima TSH-a (mora biti niži jer visoke vrijednosti TSH-a mogu stimulirati ponovno stvaranje tumora), ultrazvukom vrata, kontrolnom scintigrafijom tijela (tijekom 5 god. od operacije) i nalazom protutijela anti-tireoglobulina. Nezreli karcinomi štitnjače (medularni i anaplastični) se nakon operacije još liječe: vanjskim zračenjem i kemoterapijom.

Minimalno invazivna kirurgija štitnjače

Minimalno invazivna kirurgija štitnjače je nova kirurška tehnika operacije štitnjače i doštitnih žlijezda kod koje se koristi inovativni kirurški instrument takozvane "ultrazvučne škare" (ultracision-harmonic scalpel).

Ta tehnika omogućuje da se u minimalnom operacijskom prostoru obavi koagulacija i rezanje krvnih žila i tkiva bez podvezivanja čime se uzrokuje u odnosu na klasičnu kirurgiju štitnjače manji postoperativni ožiljak (izvrstan estetski ishod), manja destrukcija tkiva, kraća operacija bez drenaže, manja postoperativna bol, brži postoperativni oporavak (kraći boravak - dnevna bolnica).

Dugogodišnjim obradama i uspješnim liječenjem bolesti štitne žlijezde ustanovljena je izravna veza između ranog otkrivanja i postotka izlječenja, a posebno naglašavam kod tumora štitne žlijezde. Stoga preporučam da pregled i obrada štitne žlijezde bude dio vašeg godišnjeg  sistematskog pregleda.

 Prati nas na Viber Public Chatu!