Da bismo iskusili uspjeh u bilo kojem području života – što god da nam uspjeh značio – jasni ciljevi su nešto što je nužno imati.
Bez jasnih ciljeva naš um je sklon često lutati i gubiti vrijeme na bespotrebne stvari. Jasni ciljevi usmjeravaju naš um i energiju u smjeru kojim želimo ići i pomažu nam razlučiti bitno od nebitnog.
Unatoč tome što ciljevi igraju veliku ulogu u životu svakoga od nas, ljudi često previše lako odustaju od njihova ostvarenja. Ovdje ne govorim o nekim kratkoročnim ili sporednim ciljevima, već o ciljevima koji će uvelike utjecati na naš život u budućnosti.
Nedovoljno samopouzdanje, nedostatak upornosti, kriva procjena okolnosti, strah od neuspjeha, očekivanje da će se proces prema cilju odvijati mnogo brže i jednostavnije… itd., samo su neki od čestih uzroka našeg odustajanja.
Međutim, po mojem mišljenju, glavni razlog koji se skriva u pozadini svih drugih razloga radi kojih ljudi odustaju od ostvarenja svojih ciljeva jest što ciljevi koje imamo nisu u skladu s našom životnom svrhom i uglavnom se radi o “tuđim“ ciljevima – neovisno o tome jesu li su nam takve ciljeve nametnuli roditelji, mediji ili razni drugi autoriteti.
Živimo u društvu u kojem nas se već od ranih dana uvjetuje načinom na koji bismo trebali razmišljati i postavljaju nam se standardi koje bismo trebali ispuniti. Direktno ili indirektno, uči nas se da je važno ostvariti ciljeve koji se smatraju društveno prihvatljivima i poželjnima, no rijetko kada nas se pita koliko takvi ciljevi zaista vesele naše srce. U navedenom kontekstu, ciljevi doslovce postaju sami sebi svrha – a to je vrlo štetno za naše mentalno zdravlje i osjećaj sreće i ispunjenja. U nastojanju da dokažu svoju vrijednost i zadobiju prihvaćanje okoline, ljudi često postavljaju tuđe ciljeve i čude se zašto im nedostaje motivacije koja je nužno potrebna da bi mogli prebroditi sve prepreke koje će se definitivno pojaviti na putu prema ostvarenju ciljeva.
Međutim, glavni smisao ostvarenja ciljeva nije zadovoljiti druge ili postati veći i bolji u očima drugih, već osjećaj ispunjenja kojeg očekujemo iskusiti ne samo onda kada ostvarimo željeni cilj, već i na putu prema cilju. Jedino ciljevi koji su u skladu s našom životnom svrhom u stanju su nam pružiti takvo iskustvo.
Stoga, pozivam vas da dobro razmislite o svim važnijim ciljevima koje imate (i onima koje uskoro planirate postaviti) i upitate sebe radi li se o ciljevima koji uistinu vesele vaše srce ili se, pak, radi o tuđim ciljevima.
Budite potpuno iskreni sami sa sobom! Znam da to nije lako, ali život je jednostavno prekratak za življenje tuđih ciljeva.
Kakva korist od svih nagrada i priznanja ako je osoba koju vidite u ogledalu, u biti, nesretna? Zar mislite na vam novac, ugled ili razna društvena priznanja mogu ispuniti prazninu u sebi koja će definitivno biti vaš vjerni i nerazdvojni suputnik sve dok živite tuđe ciljeve?
Imajte stalno na umu da ste na Zemlju došli živjeti, a ne egzistirati. Ako je netko biološki živ, to ne znači da zaista živi svoj život. Dopustite sebi postaviti ciljeve koji su u skladu sa željama vašeg srca i započnite punim plućima sudjelovati u uzbudljivoj avanturi zvanoj “život“.
“Život je ili smjela avantura ili ništa“, Helen Keller.
