Faze povratka u svakodnevni život iz predostrožnosti ili straha samo su neke od mjera kojima smo izloženi u novije vrijeme.
Neki ne mogu i ne žele prihvatiti trenutak u kojem se nalze jer ne vide pozitivan ishod, neki su toliko ogorčeni i puni bijesa da ne traže način kako da prihvate i razumiju nerazumljivo. U koju kategoriju vi pripadate?
U žrvnju koronavirusa: Kako ostati normalan i misliti svojom glavom
Ako pitate mene, bit ću vrlo jasna i kratka. Sve mjere koje smo uveli nije rezultat naših umotvorina, one su primjer dobre prakse zemalja koje su se susrele s koronavirusom prije nas. Ono o čemu razmišljate više je usmjereno na životne navike i rutine koje iz nekog razloga ne želimo ili ne možemo mijenjati.
Ovo razdoblje izolacije trebalo je svakom od nas biti neki oblik osobne inventure kroz koju smo trebali usmjeriti pažnju na sebe, na ono što nam je važno, i što je uistinu nepotrebno i nevažno. Liste čekanja u salonima za uljepšavanje neki poistovjećuju s listama čekanja za zdravstvene preglede. Strah od gubitka ljepote nadmašio je strah od COVID-19 .
Pokušat ću vam to pojasniti na vlastitom iskustvu. Za vrijeme izolacije jedna od mojih uhodanih rutina postala je redovito geliranje noktiju. Kako je vrijeme prolazilo moji nokti su u najmanju ruku izgledali ubojito.
Trebalo mi je vremena i truda da skinem tipse i prihvatim izgled ruku koje su više izgledale kao ruke muškarca nego žene. Nakon tog iskustva zapitala sam se, tko sam ja, je li takav oblik uljepšava uistinu ono što želim ili to radim kako bi drugi zamijetili da imam lijepe ruke?
Zašto to radim, da li moj trenutačni sustav vrijednosti podržava stav da se godine žene mjere izgledom njezinih ruku ili su to nametnuta mjerila kojima se vrednuje ljepota žene?
Nokti su bili samo paravan za bezbrojna pitanja vezanih uz bezbrojne životne rutine koje sam imala prije koronavirusa.
Zašto je ministar Vili Beroš najbolji primjer pravog uspjeha i što sam naučila o sreći u izolaciji
Veliki broj navika kao i pripadajućih rutina morala sam tijekom izolacije prekinuti. Iskreno govoreći, nije mi žao, sada jednom tjedno odlazim u dućan, ponosna sam na sebe jer sam savladala tehniku bojanja izrasta na kosi, nemam više potrebu voditi isprazne razgovore, više boravim na zraku, nemam potrebu pratiti najnovija modna zbivanja, oblačim odjeću u kojoj se osjećam dobro i koja mi savršeno pristaje.
I za kraj, ono što je zanimljivo, nokti su mi počeli rasti i ne biste vjerovali obnovljeni, kratki, čvrsti, namazani crvenim lakom izgledaju baš sjajno. Pozdravila sam se sa starim navikama i brižno njegovanim rutinama, ovo su nova vremena u kojima se opirem strahu nekim novim vrijednosnim sustavom koji mi poručuje: Iz zone komfora u kojem se njeguju stare navike nikada se ne može vidjeti zvjezdino nebo mogućnosti.
Misija: Pronaći smisao života u kriznim situacijama ili kada patnja prestaje biti patnja
Foto: Shutterstock
