Antidepresivi se primjenjuju za liječenje teške depresije i umjerenih oblika, dok je za blage oblike depresije njihova primjena ali i učinak diskutabilan. Prema raznim protokolima liječenje se preporuča najmanje šest mjeseci, uglavnom oko godine dana, a kod nekih i duže od godinu dana od početka uzimanja lijekova.
Antidepresivi su
vrlo raznolika skupina
lijekova koja služi u liječenju depresije, ali i mnogih drugih poremećaja.
Liječenje težih oblika depresije
Danas postoje zajednička stajališta oko upotrebe
antidepresiva koja su
univerzalna. Ti lijekovi se primjenjuju za liječenje teške depresije i umjerenih oblika, dokje za
blage oblike depresije njihova primjena, ali i učinak diskutabilan.
Propisivanje antidepresiva je posao liječnika – ne preporuča se uzimanje bez
nadzora. Procjena je potrebna kod početka uzimanja, u početnom stadiju
liječenja su potrebne češće procjene – kontrole, kasnije rjeđe, kao što je
potrebna stručna pomoć i kod odlučivanja o prekidanju liječenja. Očekivano
antidepresivno djelovanje se promatra u prvih nekoliko tjedana od početka
uzimanja i nadgleda se do eventualne potrebe da se lijek promijeni. Ako pomaže,
lijek treba uzimati u puno dužem periodu nakon nestanka simptoma koji označuju
depresiju. Prema raznim protokolima (uglavnom na nacionalnoj razini kod
pojedinih zemalja) liječenje se preporuča najmanje šest mjeseci, uglavnom oko
godine dana, a kod nekih i duže od godinu dana od početka uzimanja lijekova.
Naime, kod preranog ili naglog prekida uzimanja tih lijekova se primjećuje da
se depresija “vraća”.
Izraz “antidepresiv” je stvoren prije šezdesetak godina kad su za neka farmakološka sredstva primijećeni stimulativni efekti i to je pokrenulo
dalji interes i razvoj lijekova. Od pedesetih do osamdesetih godina prošlog
stoljeća su u upotrebi bile uglavnom dvije skupine lijekova: inhibitori monoaminooksidaze (MAOI) i triciklički antidepresivi. Nazivi skupina potječu
uglavnom od enzima ili neurotransmiterske tvari u mozgu na koju se zna da lijek utječe, osim tricikličkih antidepresiva koji su definirani
svojom kemijskom strukturom. Danas
lijekovi ovih najstarijih skupina više nisu prvi izbor radi svojih nuspojava koje su općenito teže od
novijih skupina lijekova. Nadalje
su u upotrebi jer su djelotvorni kod nekih depresivnih pacijenata kod kojih ne
djeluju drugi lijekovi.
Druge primjene antidepresiva
Danas se u cijelom
svijetu prvim izborom smatraju lijekovi iz skupine SSRI (ili SIPPS)– a to su inhibitori ponovne pohrane serotonina. Imaju relativno rijetke i male nuspojave i široku
primjenu s obzirom na dob, spol i poremećaje u kojima pomažu. Radi se o brojnoj i po vrsti učinka raznolikoj skupini lijekova. Uglavnom ne izazivaju ovisnost tako da kod
prekida nema sindroma ustezanja. Tu su još skupine inhibitora ponovne pohrane serotonina
i noradrenalina,
modulatora serotonina i inhibitora domamina i noradrenalina, s nekoliko predstavnika koji služe uglavnom kao “druga
linija liječenja”, a imaju
svoje prednosti i nedostatke.
U
farmakološko liječenje depresije uz antidepresive u užem
smislu, liječnik može propisati i anksiolitik ili sedativ koji u kraćem
početnom dijelu liječenja pojačava antidepresivni efekt ali u dužem liječenju
ne pomaže. Također se u novije vrijeme sve više uviđaju prednosti zajedničkog
davanja antidepresiva i antipsihotika – uglavnom u manjoj dozi od one koje se
upotrebljavaju u psihotičnim poremećajima. Tu su i stabilizatori raspoloženja,
lijekovi koji se propisuju i za epilepsiju, a u depresiji potpomažu – osobito
ako je depresija dio bipolarnog poremećaja.
Uz liječenje
depresije, lijek iz skupine antidepresiva se može propisati i za liječenje
poremećaja hranjenja, za anksiozne poremećaje (opći anksiozni, panični
poremećaj, fobije i razni somatizacijski poremećaji…), opsesivno-kompulzivni poremećaj, poremećaje izazvane
traumatskim i stresnim događajima, neuropatske i druge kronične boli, kod
bolesti ovisnosti, dismenoroičnih tegoba, migrene, glavobolje i
kod poremećaja pažnje, kao i kod liječenja nesanice.
