Čovjek mlađih godina držao je tri para naočala u rukama i bijesno govorio: “Za ovo sam platio više od tisuću eura. Jedne rabim za vožnju automobilom, druge kad radim na kompjutoru, a ove treće stavljam kad čitam novine. Nije prošlo ni dva mjeseca od kada sam u očnoj ordinaciji prosjedio pola sata s brojkama i slovima odgovarajući specijalisti koja mi leća najbolje odgovara. Danas, nakon tog pregleda, meni je sve teže. Nečaga se moram odreći. Ako duže radim za kompjutorom, osjećam veliki zamor u očima, pa nakon toga dolazi glavobolja, dugotrajna i neizdrživa. Toga dana mogu se pozdraviti s ostalim poslovima…”
Kompletan oftalmološki pregled
Sličnu sam priču čula već puno puta.
Pacijent koji je ispričao ovu svoju priču tražeći pomoć u mojoj privatnoj poliklinici u Zagrebu završio je jednom neobičnom gestom. Navlaku u kojoj su bile jedne od naočala u bijesu je zdrobio, bacio ostatke u koš i zamolio: “…doktorice, molim Vas dajte mi bolje naočale…”. Znala sam za tegobe bolesnika koji su promijenili nekoliko pari naočala. Odgovorila sam mladom menadžeru i kompjutorašu: “Gospodine, Vama je potrebno precizno mjerenje oštrine vida, a za naočale ili eventualno leće dogovorit ćemo se poslije.”
Glavobolje, zamagljeni vid, suzenje…
Problem vidne oštrine u mnogih ljudi nije riješen čak ni nakon ponovljenog pregleda i korištenja naočala ili kontaktnih leća. Najčešće su tegobe glavobolja, zamor u očima, zamagljenje vida, suzenje nakon dužeg čitanja, nemogućnost dužeg rada. Gotovo četvrtina pacijenata javlja se sa takvim i sličnim teškoćama, mnogi od njih se žale kako, iako čak bolje vide bez naočala, oči im se brže zamaraju.
Po struci sam specijalist oftalmolog već više od 20 godina. Predmet mog proučavanja i rada u praksi s tisućama pacijenata su problemi prednjeg segmenta oka. Dugo sam vremena provela u Očnoj klinici Kliničke bolnice “Sestre milosrdnice” u Zagrebu, a kasnije sam znanje usavršila u vrhunskim klinikama SAD-a i Njemačke. Nakon sustavnog istraživanja i potvrde tih rezultata u praksi s pacijentima, došla sam do zaključaka koji govore u prilog dopune standarnih metoda korigiranja oštrine vida, dakle putem Snellenovih tablica, kada nam liječnik stavlja pred jedno oko niz raznih leća i pita nas kroz koju najbolje vidimo. Očito da takva metoda više ne može zadovoljiti sve zahtjeve i suvremene potrebe pacijenata. Taj se problem posebno odnosi na grupu osoba koji imaju granične vrijednosti kratkovidnosti, dalekovidnosti ili astigmatizma.
Što umjesto Snellenovih tablica?
“Druga metoda” alternativa je onoj s tablicama. Zove se skijaskopija i njome se također određuje oštrina vida. No, ona ima određene slabosti. Može se reći da je čak tegobna za pojedine pacijente. Metoda zahtijeva nekoliko sati za obavljanje pretrage, a nakon pretrage ostaje u pacijenta široka zjenica kroz duže vrijeme. Tu su i popratne smetnje zablješćivanja oka, pacijent slabije vidi, a naočale se mogu odrediti tek ponovnim dolaskom na pregled za nekoliko dana. No kompjutorizacija je nasavladivo ušla i u ovu medicinsku disciplinu. Kod prvih aparata starije generacije, zbog nesavršene kompjutorske tehnologije, akomodacija oka nije se mogla u cijelosti eliminirati u procesu mjerenja. To je moglo dovesti i do pogrešnih rezultata mjerenja.
Kompjutor u potrazi za oštrinom vida
U svojoj sam novijoj praksi provela brojna istraživanja kako bih pomogla pacijentima koji opsjedaju moju ordinaciju zbog smetnji s vidom ili glavoboljom. Tvrdim kako je osnova rješavanja takvih problema brza i precizna informacija o vidnoj oštrini. To omogućuje suvremeni kompjutor svojom brzinom, komforom za pacijenta i preciznošću.
Kompjutor u mojoj ordinaciji zapravo je sastavljen od dva kompjutorska uređaja – refraktometra i keratometra. Liječnik na njemu bez pogreške očita sve ono što je potrebno za određivanje leća, bilo na naočalima ili na oku, a to su vidna oštrina, zakrivljenost rožnice oka te sve ostale parametre koji se ranijim metodama nisu mogli dobiti ovako, za bolesnika lagodnim i brzim načinom pretrage.
Veliki broj mojih pacijenata dolazi sa željom da pronađe uzroke teškoćama s vidom nakon što su ranije dobili naočale ili leće, a imaju glavobolje, umor očiju, kroničnu upalu oka ili druge smetnje. Provela sam istraživanje na 120 pacijenata koji su došli radi navedenih smetnji. Pokazalo se da je 49 posto pregledanih na složenom uređaju za kompjutoriziranu keratorefraktometriju imalo teškoće s vidom, koji nije mogao biti optimalno korigiran pomoću već opisane subjektivne metode. Kada su sjeli pred kompjutor (to je već osma generacija tog uređaja, najnovija riječ medicinske tehnologije), svima je objektivnom metodom izmjerena vidna oštrina i u potpunosti korigiran vid. Nitko od njih kasnije više nije imao tegoba s novim očnim pomagalima, naočalama ili lećama. Tijekom pregleda kompjutor je “vidio” ono što oko liječnika nije u stanju uočiti – od 120 pacijenata u 26 je prvi put ustanovljena greška vida oka, a astigmatizam je također prvi puta otkriven u čak 45 pacijenata.
Tako sam dokazala da je istraživanje proces koji nikada ne prestaje i zahvaljujući tom procesu svakim danom smo u mogućnosti pomoći ljudima sve više i više.
