Hej, a što još nismo vidjeli i što bi nam mogli ponuditi veliki urednici, režiseri, kreativci da nam bude cool?
Prije par dana pogledala sam u kinu film “Igre gladi“. Dok su se moje dvije prijateljice (inače jedna učiteljica, a druga financijski stručnjak) malo zaprepastile brutalnošću igre kojom je radnja filma obavijena, ja sam, moram priznati, ostala mirna. Ne znam je li me ta nereakcija trebala zabrinjavati ili ne, ali znam da sam na filmu vidjela nešto što me ne iznenađuje s obzirom na zanimanja i interese koji sve više i više ljude zabavljaju.
Kad se Madonna na koncertu razapela na križ bilo je onih koji su se zgrozili, a onda smo s godinama dobili Lady Gagu koja se pojavila u britanskom X Factoru kao leš bez glave u ispovjedaonici ispod velikog križa. Nosila je ona i sirovo meso na sebi, umetala umjetne rogove ispod kože, raširila noge te publici predstavila svoj “muški” ud. Polijevala se krvlju, a kao točku na i pridružila joj se Millie Brown, “umjetnica povraćanja”, čije ispovraćane slike možete kupiti po cijeni od 1500 funti. Milie na najavnom videu “Gagine” povraća po Gagi.
Čitajući vijesti iz kulture, saznajem da u sklopu nekih festivala postoje i predstave gdje se umjetnici kao što je Ron Athey probadaju, režu i samoranjavaju po cijelom tijelu, a neki masturbiraju. Kritičari objašnjavaju da je to sloboda izričaja pod parolom umjetnost nema granicu. Jesu li ljudi koji takvu umjetnost ne razumiju staromodni ili su oni koji to gledaju i prate malo “pomaknuti”?
Vidjeli smo kandidate koji žive 90 dana zatvoreni u kući zvanoj Big Brother. Gledali svaki njihov korak, ni seks, tučnjava, razbijanje unutar showa nam više nije vijest koja bi iznenadila. Imamo Survivor, Bar, Parove, Pripravnike, Mijenjam ženu, Ljubav je na selu, Večera za 5, Farmu, Hrvatska traži zvijezdu, Super talent, Masterchef… a trenutno Ameriku zabavlja gay reality show koji okuplja petoricu gayeva i jednu ženu prepunu stereotipa prema homoseksualcima. Britanci su malo manje teatralni pa su svoju zabavu pronašli u showu “Ljepotica i zvijer”. Snimaju se dvije osobe, jedna deformirana i jedna privlačna, žive zajedno u kući punoj zrcala i oni će doći do saznanja zajedno s ostalim gledateljima koliko izgled oblikuje živote ljudi. Odlična ideja, sjedi 5.
Sjetim se kad si na kiosku negdje na dnu, ispod hrpe drugih novina, mogao pronaći i kupiti primjerak Erotike ili Smokvinog Lista, sada je za cice i guzice dovoljno da se provozaš u vlaku ili tramvaju pa da te same gledaju sa zadnje strane dnevnih novina, odmah iza sporta i crne kronike. Kad malo bolje razmislim, što bi rekao Škoro: “Oduvijek je bilo tako. Uvijek su se u cirkusima pokazivale brkate žene, ljudi s dvije glave, najviši, najduži, oni koji zubima grizu žive kukuruze. Uspjeh je beštija, a ljudima očito ni danas nije zanimljivo nešto u granicama normale”.
Hej, a što još nismo vidjeli i što bi nam mogli ponuditi veliki urednici, režiseri, kreativci da nam bude cool?
Pa… nismo vidjeli, recimo, da se međusobno poubijaju svi sudionici nekog showa. Koji zadnji ostane – pobjeđuje, izađe kao narodni heroj te ga publika dočeka srdačnim aplauzom uz neizostavne balone i šarene konfete. Pretpostavljam da ni tu prijava ne bi manjkalo. Hvala Garyju Rossu na ekranizaciji “Igre gladi”. Vjerojatno sam konzerva koja ne može popratiti sve trendove, ali nadam se da će se mlađe generacije bolje snaći u ponudi raznolikosti, liberalnosti i bezgranične umjetnosti. Ja malo kaskam. Kad vidim da se netko ozljeđuje oštricama po cijelom tijelu, ispovraća u ime umjetnosti te popiša na publiku, pobjegnem glavom bez obzira. Kruha i igara, živjeli!
