Ako kulturu možemo označiti svim onim što je stvorilo ljudsko društvo i što postoji po tjelesnom i umnom radu ljudi znači li to da su ljudi izmislili, stvorili ljubav? Ili je ona pak postojala oduvijek? Kada bi od ljudi tražili odgovore na ova pitanja oni bi bili različiti, a posebno kada bi ista pitanja postavili ljudima s drugih kontinenata ili onima čija se kultura bitno razlikuje od naše.
Kada bi ljubav bila biološka pojava koja proističe iz samih gena to bi značilo da bi ona kao univerzalni fenomen bila prisutna u svim ljudskim društvima.
Za usporedbu: poznato je da seksualnost primarno proizlati iz tjelesnog, a ljubav je, po analitičkom mišljenju, manifestacija psihičkog i socijalnog. Postaje jasno da je seksualnost univerzalan fenomen koji se javlja u svim ljudskim kulturama, dok ljubav to nije!
Tamo gdje je ljubav bila prepoznata kao socijalna vrijednost, kao npr. u Peruu praćena je razvojem i ljubavnog riječnika. Stari su Peruanci u svom jeziku imali oko 600 riječi kojima su opisivali značenja naših skromnih dviju riječi – voljeti i ljubiti.
U današnje vrijeme, primjerice u Hrvatskoj, događa se jedan zanimljiv paradoks. To je da, unatoč razvoju društva i jezikoslovlja i paralelno podizanja vrijednosti ljubavi, do dan danas ne postoji jedinstvena riječ kojom bi se na zadovoljavajući način označila ljubav između muškarca i žene. Zato smo prisiljeni koristiti više riječi koje opisuju cjelinu, kao npr. partnerska ljubav! Ako dalje uđemo u analizu određenja značenja pojma partnerske ljubavi, možemo vidjeti još jednu neodređenost, a to je da ova ljubav može postojati i među partnerima koji su u nekom poduhvatu. Srećom to nisu problemi samo našeg jezika! To fall in love, na engleskom znači – zaljubiti se, a doslovni prijevod na hrvatski znači nešto potpuno drukčije. Ovo je samo jedan primjer koji ukazuje na spomenuti paradoks: u društvima u kojima je partnerska ljubav visoko cijenjena vrijednost, kao npr. u zapadnom društvu, postoji alarmantno siromaštvo ljubavnih jezičnih izraza! Zar je čudno da pojedinac zapada stalno luta i pati u potrazi za tako dragocjenom ljubavlju?
Mladi čovjek stupa u one ljubavne odnose koje je na osnovu iskustva zamislio. U tom smislu utjecaj kulture na njegovu zamišljenu sliku o ljubavi je jako bitan. Preko bakinih priča, legendi, bajki, u novije vrijeme sapunica i interneta priprema ga za susret koji će uslijediti. Kako svatko od nas ima zamišljenu sliku o partnerskoj ljubavi koju želi ostvariti isto tako i svaka kultura ima obilježja kojima ih oblikuje. Stoga utjecaj kulture na našu sliku o ljubavi ne smijemo zanemariti. Dapače, on daje osnovni okvir našim predodžbama čime ljudima istog kulturnog kruga omogućava skladnije i kompatibilnije ljubavne odnose.
Kolumnu sponzorira:
