Od kuda dolazi panika?

Tuga, mskarac, bol, depresija, problemi

Kako izgleda napad panike? Što ga uzrokuje i kako pronaći adekvatnu i kvalitetnu pomoć? Odgovore saznajte u novoj kolumni dr. Girotta.

Gosp. K. L. je poduzetnik, samac blizu četrdesetoj godini, koji se javlja u psihoterapiju zbog paničnog straha. (primjer je fiktivan i napisan da dočara stvarne slučajeve)

Uspješan čovjek doživljava iracionalni strah

U prvom razgovoru je jasno da se radi o upornom i marljivom čovjeku: studij uz rad, uspon u velikoj kompaniji i zatim osnivanje vlastite tvrtke koja unatoč lošim uvjetima na tržištu uspijeva opstati. Tvrtka sad dobro posluje, nema više iznenađenja i mogao bi se napokon malo opustiti jer su ciljevi ostvareni. No upravo se tad počinju javljati smetnje iznenadnog straha, povremeno panike, a to uglavnom kad je slobodan, nekud treba ići, voziti auto ili zabaviti se. Postaju sve češće... U trenutku kad se iščekivanje od mogućeg napada straha javlja i u poslovnoj sferi života, odlučuje potražiti pomoć.

Zašto se boji?

U periodu upoznavanja gosp. K. uglavnom govori o svom poslu. Mnoge su situacije koje je uspješno riješio zahvaljujući svojoj odvažnosti, vjeri u sebe, skoro "šestim čulom" za dobar posao, s kojim bi uvijek ostvario neku vrstu prednosti nad konkurencijom. U njegovom privatnom životu ima nešto manje intenziteta i zadovoljstva. Nakon duže veze koja završava prekidom i zbog kojeg dugo poslije pati, odustaje od "značajne veze" s djevojkama, duže periode je sam, a i kad se s nekim susretne, ostaje kratko i odlazi prije no što osjeti da bi mu nešto značila. Jedinac je i od bližeg roda ima oca koji stanuje blizu i čini se da i sad dosta jedan o drugom brinu. Majka je umrla nakon kratke bolesti u njegovoj ranoj adolescenciji i nerado o njoj ili o njenom odlasku priča jer mama i tata nisu imali dobar brak i puno je sjećanja vezano uz njihove svađe i periode "hladnih" odnosa. Ako se ta tema i spomene, vrlo brzo ju nastoji promijeniti ili se "trgnuti", kad promijeni držanje i prema terapeutu zauzima kritičan, a koji puta i provokativan stav. Strpljenje za ovakav oblik rada je na kušnji u tim trenucima, a odgovori na pitanja koja ga muče – od kuda dolazi panika – se čine još daljima nego na početku...

Odgovor na pitanje "kako si"?

Kroz duži tijek liječenja radimo na osjećajima koje polako razotkrivamo kroz priče iz sadašnjosti i prošlosti. Sve češće nailazimo na tugu koju ispočetka klijentu nije lako prepoznati. Kad je majka umrla nije mogao plakati dugo vrijeme. A i inače, u ranom djetinjstvu pamti svoju upornost da ne zaplače kad bi bio tužan ili povrijeđen. Sve više se čini da je to bio način da sebe i svoju bol učini manje vidljivima u, za njega, dosta "nesigurnoj" okolini (svađe i manjak topline u odnosima u kući). Također se susrećemo s dijelovima žalovanja koje nije niti započeto u pravom smislu... Umjesto žalovanja, gosp. K. je nakon gubitka majke "brzo" narastao i bez uobičajenog ponašanja za adolescenta ubrzo počeo zarađivati i školovati se za specifičnu struku koja zahtijeva mnogo odricanja.

Simptomi postaju manje važni...

Smetnje panike se nakon početka terapije uglavnom smanjuju no u periodima se opet javljaju, osobito kad je psihoterapijski rad težak – kad otvaramo žalovanje i kad se paralelno javljaju periodi tuge, razmišljanja o gubitku kao i propitivanja o vlastitoj vrijednosti. Kroz rad žalovanja i postupnom "vježbanju" teških osjećaja tuge ali i ljutnje spram majke koja ga je ostavila, postaje jasnija veza između tih (sve do nedavno) preteških osjećaja i – panike. Strah je gosp. K.-u bila puno bliža emocija od davno zakočene tuge i ljutnje zbog ostavljenosti. Uskoro se približio kraj psihoterapijskog rada dok smo uočavali male, ali znakovite promjene u njegovom svakodnevnom životu.

Umjesto zaključka

Gosp. K je kroz odrastanje manjkalo pozitivnih životnih iskustava ljubavi, povjerenja i osjećaja sigurne okoline. Marljivost, predanost poslu i natjecanju su svojevrsne kompenzacije neugodnih osjećaja srama i krivnje s kojima je inače odrastao. Kad su ponestali poslovni izazovi, sve je više manjkalo topline, mogućnosti povezivanja s nekom osobom i vlastita obitelj. Neriješeno žalovanje kao i manjak vlastite (ukupne) sigurnosti su to onemogućavale. Panični poremećaj je bio i znak svih tih problema kao i motivacija za rad i prihvaćanje manje poznatih aspekata vlastite ličnosti.

 Prati nas na Viber Public Chatu!