Zašto ti meni nikad ne kažeš da me voliš? Ako mi nikad ne kažeš da me voliš ja ću posumnjati da ti mene uopće voliš!
Jeste li se ikada suočili s ovakvim pitanjem i partnerovom sumnjom?
Moglo bi se reći da su ovakve izjave svojstvenije ženama, ali bez obzira, one jasno ukazuju na važnost pokazivanja onoga što osjećamo.
Ako partneru ne govorimo da ga volimo je li to znak da ta ljubav hlapi?
Nekima je, ali nekima nikako nije!
Prije svega, napominjem, ljubav nije gazirana da bi mogla ishlapjeti, a poznato je da riječi “VOLIM TE” označavaju nešto posebno. O značenju i važnosti riječi volim te bit će riječi u nekom od slijedećih članaka.
Neovisno o tome koliku važnost pridodajemo značenju ovih riječi činjenica je da je nekima zaista lako, a nekim drugima opet jako teško reći volim te.
“Pa što hoćeš još da ti govorim, ja ti svoju ljubav pokazujem svakodnevno, kako to ne vidiš? Uostalom, djela su važnija od riječi!
Čini mi se da su ovakve izjave svojstvenije muškarcima! Zašto? Evo primjera, dječacima se ne govori da ih se voli jer će postati razmaženi! Primjer je pogrešnog roditeljskog vjerovanja o odgajanju koje doprinosi tome da je nekim muškarcima u odrasloj dobi stvarno neugodno reći volim te. Oni svaki osjećani impuls brže bolje pretvore u akciju ili neko ponašanje! Zato ljubav doživljavaju kroz djela, a ne kroz riječi.
U prethodnom članku ukazao sam zašto nije dobro poistovjetiti ljubav sa osjećajima, a u ovom ću se osvrnuti zašto nije dobro izjednačiti ljubav samo s ponašanjem.
Kada netko izjednačava ljubav samo s ponašanjem znat će da voli nekoga onda kada se ponaša na određeni način. Ja se brinem za tebe – ja te volim! Istu logiku osoba primjenjuje u situaciji kada procjenjuje je i voljena. Drugim riječima, njima je jasan znak ljubavi onda kada se partner ponaša na točno određeni način. Ti se brineš za mene – ti mene voliš!
Isto tako, jasan znak da postojeći ljubavni odnos nema budućnosti, ovim osobama je kada se partner ne ponaša u skladu s očekivanjima.
Osoba zaključuje, ti me ne voliš jer ne radiš ono što ja hoću!
Ti se ne brineš za mene ti me i ne voliš! Njihovi partneri često pred sobom imaju težak i čak nemoguće ostvariv zadatak jer stalno moraju svoju ljubav dokazivati nekim postupcima ili djelima, a to može biti naporno.
Ljudi koji izjednačavaju ljubav s točno određenim ponašanjem, ne shvaćaju da se netko može ponašati na očekivani način, a da uopće ne osjeća ljubav. Primjerice, zavođenje je jedan od oblika ljubavnog ponašanja kojima se drugom daje do znanja da je voljen. Osoba koja zavodi, vjerujem da je svima poznato, ima nedobronamjeran skriveni cilj. Možda ovo jedino nije poznato onim baš jako neiskusnima!
Nekima čak nije niti važno što osjeća voljena osoba, važno im je samo da se ona ponaša kao da voli. Dakle, zaključili smo da se osoba može ponašati kao da voli, a da ne osjeća ljubav, a postavlja se pitanje koji su onda motivi te osobe da ostvari ljubavni odnos s tom osobom?
Hm…
Poistovjetiti ljubav samo s osjećajima ili samo s ponašanjem je nepotpuno određenje ljubavi zato što ljubav nije trenutak. Za ljubav je potrebno vrijeme da bi se na osnovu osjećaja i ponašanja tijekom duljeg perioda stvorio odnos između dvoje ljudi.
Sada smo već jako blizu potpunijeg određenja ljubavi.
