Što je to život? Put od rođenja do smrti, nanizani događaji, hrpa slučajnosti, nekakav plan, sreća i nesreća…ili?
Život je sve. Život je, i život i smrt, jer smrt je dio
života. To svi znamo. U svakom trenutku umiremo i rađamo se, iznova i iznova.
Naše tijelo je drugačije, naše misli, naši osjećaji, naše razumijevanje svijeta
i života, naše želje….to je sve tok umiranja i rađanja. Umire jedan oblik,
rađa se drugi. To je neprestani tok energije koja se transformira i manifestira
u najrazličitijim formama i oblicima.
Samo pomisli na sjeme koje je palo na zemlju. Prvo postoji
kao sjeme, ali tada se sjeme transformira i prelazi u drugi oblik, npr. u malo
drvo. Sjeme je umrlo, rodilo se drvce. Drvce se pretvara u čvrsto deblo i
krošnju prepunu bijelih mirisnih cvjetova. Ali tada umiru cvjetovi i počinju se
rađati mali plodovi. Oni se pretvaraju u prekrasne sočne jabuke. Neke istrule
na zemlji, a neke se, možda kroz nečiji probavni trakt vrate zemlji. Umrle su jabuke. Ostalo je
drvo. I tako sezonu za sezonom teče život, ali ne nestaje, samo mijenja oblik.
I onda jednog dana umre i drvo, istruli i vrati se zemlji, ali iz zemlje nikne
trava i cvijeće. Na cvijeće slijeću pčele i dio cvijeta pretvaraju u med. Život
teče. I u tom medu je i djelić onog prvog sjemena koje je palo na zemlju kada
se drvo jabuke tek počelo razvijati, ali je sada u drugom obliku. U tom medu je
cijela priča postanka, bez početka i kraja.
Život je tok i ne postoji kraj, samo promjena oblika. Smrt je kada ne dopuštamo životu da teče,
kada želimo po svaku cijenu zadržati neki oblik (stvar, odnos, osjećaj, misao,
osobu, posao…), kada se ne želimo mijenjati, kada se bojimo nepoznatoga, kada
ne želimo izraziti život u nama, kada se bojimo izraziti ono što istinski
osjećamo, kada se mirimo sa nečim što nam se ne sviđa, kada pristajemo na
“mrvice života”, kada ignoriramo ono što nam srce govori, kada želimo
zadržati sve kako jest, kada ne vjerujemo da smo vrijedni nečega što je ljepše,
bolje i radosnije. To je jedina smrt. Sve ostalo je život.
Poštivati život znači poštivati vlastito tijelo i koristiti
ga sa zahvalnošću, poštivati vlastite osjećaje i ne bojati se izraziti ih,
poštivati vlastitu osobnost i sve različitosti u svemiru beskonačnih formi.
Kada zaista počnemo poštivati sve oblike života, osjetiti
ćemo pravu ljubav, život i slobodu. Poštivati svaki dio sebe; kada smo lijepi ili manje lijepi, kada smo
zadovoljni , ljuti, spretni, nespretni, zbunjeni, zanimljivi…Poštivati sve sezone života;
proljeće, ljeto, jesen, zimu, mladost, zrelost, starost…Poštivati ljude
različitih stavova, izgleda, boje kože, kulture, načina djelovanja i shvaćanja
života….Poštivati sve oblike kroz koje se priroda izražava; mora, planine,
jezera, žirafe, mrave, ptice, oblake, sunce, zvijezde….
Kada shvatimo da je sve potpuno različito u obliku, a
zapravo sazdano od istoga, zavoljeti ćemo život. Tada više nećemo suditi,
boriti se za ili protiv nečega, već ćemo biti sam život. Shvatiti ćemo da smo
trenutno u jednom obliku i da je sve oko nas u nekom obliku, koji se već
sljedećeg trenutka mijenja i stoga se mijenja i naš odnos “s njim”.
To je naš odnos sa samim životom. Odnos koji doživljavamo kroz sve ljude,
iskustva, spoznaje, stvari, događaje….to je naš razgovor sa životom u kojem
otkrivamo tko smo.
Shvativši da smo mi život, više se ne vežemo za oblik već
slobodno tečemo i istražujemo, bez straha da ćemo nešto izgubiti. Nije nas
strah odlučiti se, pokušati, zakoračiti, djelovati, izraziti se, osjećati,
biti….biti ono što želimo. Živi smo!
